Tuberkuloza je bolest stara koliko i ljudska vrsta, a M. tuberculosis je još uvijek najčešći pojedinačni uzročnik zaraznih bolesti u svijetu. Jedan od principa u kontroli tuberkuloze je: nikakva terapija je bolja od neadekvatne terapije. Prva iskustva u monoterapiji streptomicinom su dala jasnu lekciju. To je usmjerilo sve daljnje napore i istraživanja na terapiju kao jedini mehanizam u kontroli tuberkuloze, a malo je pozornosti poklanjano dijagnostici M. tuberculosis. Međutim, dobra kontrola tuberkuloze počiva na ravnoteži između uspješne dijagnostike i liječenja. Dijagnostika, liječenje, epidemiološko praćenje i obuhvat kontakata baziraju se upravo na brzom otkrivanju uzročnika tuberkuloze, a uloga mikobakteriološkog laboratorija je ključna i nezaobilazna u svim ovim segmentima. Postavljanje rane dijagnoze tuberkuloze i uvođenje optimalne antituberkulozne terapije omogućuje ne samo izlječenje pojedinca, već sprječava prijenos infekcije i bolesti unutar društvene zajednice. Postoje objektivni razlozi za optimizam u vezi budućnosti bakteriološke dijagnostike tuberkuloze. U posljednjih desetak godina su tehnička dostignuća u području genetike, mikroelektronike i biologije stanica našla svoju primjenu u mikobakteriološkim laboratorijima. Najčešća pitanja na koja laboratorij mora odgovoriti u otkrivanju i praćenju tuberkuloze su: da li se radi o tuberkulozi i da li je izolirani soj M. tuberculosis rezistentan na antituberkulotike. Postojeći standardi dobre laboratorijske prakse nalažu javljanje pozitivnih mikroskopskih nalaza unutar 24 sata, rezultata kultivacije i identifikacije najkasnije unutar 2-3 tjedna, a rezultata ispitivanja osjetljivosti na antituberkulotike tijekom 3-4 tjedna po primitku uzorka. Inicijativa "Healthy People 2010" sadrži četiri cilja koja se odnose na tuberkulozu: smanjenje incidencije, povećanje postotka izliječenih unutar 12 mjeseci, povećanje postotka obuhvaćenih kontakata i skraćenje vremena koje je potrebno laboratoriju za potvrdu i prijavljivanje slučajeva tuberkuloze. Jedan od načina da se to postigne je razvoj novih metoda i njihovo uvođenje u rutinsku laboratorijsku dijagnostiku u laboratorije koji svojim razvojem i kapacitetima mogu udovoljiti zahtjevima modernih tehnologija. Uz to, neophodne su promjene u spoznajama o tuberkulozi, ponašanju, edukaciji i organizaciji cijele službe. U Hrvatskoj se dijagnostika obavlja u šesnaest laboratorija u mreži organiziranoj na tri razine što omogućava zadovoljenje postavljenih ciljeva u Nacionalnom programu za suzbijanje i sprječavanje tuberkuloze.

Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita