hrvatski

Budimski poticaji standardizaciji hrvatskoga jezika

Autorica najprije određuje pristup zadanoj temi, a onda ju postupno razrađuje. Ona ne promatra negativan utjecaj jezika stranih država u čijem se sastavu Hrvatska u svojoj povijesti nalazila, nego polazi od pretpostavke da su pritisci ponekad djelovali poticajno, primjerice na stvaranje domaćega nazivlja nasuprot olakom preuzimanju tuđega. Da je svako vrijeme imalo mogućnost izbora, pokazuje poredba dvaju rječnika, od kojih jedan pod hrvatskosrpskim nazivom jezika ima "hrvatskije" nazivlje od drugoga koji ima hrvatski naziv jezika i koji je izišao u hrvatskoj državi. Ulogu Budima u povijesti standardizacije hrvatskoga jezika autorica osvjetljava radom budimske sveučilišne tiskare u kojoj su se, među ostalim, tiskale hrvatske školske knjige, te odnosom mađarskoga i hrvatskoga jezika u zajedničkoj državi u vremenskom odsječku bitnom za hrvatski jezik, a to je širenje njegove polifunkcionalnosti u 2. polovini 18. st., općenacionalno književnojezično ujedinjenje u narodnom preporodu i status službenoga jezika priznatoga u zajedničkom aktu - Hrvatsko-ugarskoj nagodbi.

hrvatsko-mađarske kulturne veze; povijest hrvatskoga jezika; standardizacija hrvatskoga jezika

nije evidentirano