hrvatski

Životinjsko, žensko, nadnaravno, demonsko: prilog animalnoj ikonografiji nadnaravnih i, dakako, demonskih stvorova u folklornom imaginariju Hrvatske

Naravno, ne polazim od isključivosti da je samo feminino nadnaravno povezano uz "sniženu" hijerarhijsku kategorizaciju negativne valorizacije životinjstva, s obzirom na arhetipski kategorem demonsko jest animalno – u okviru čega podsjećam da tek krajem helenističkoga razdoblja pojam demon (daimôn) dobiva isključivo konotaciju zla. U navedenom okviru zoodemonizma ovim animalističko-ekofeminističkim prilogom polazim od feminine trijade vila – mora – vještica, s obzirom na prožimanja njihovih hesperskih sudbina. I pučki imaginarij - ali iz kristijanizirane ideosfere - postavlja u ikonografske dodire psiheme vile i vještice, vilinskih vještica (usp. Pócs 1999:49), jer kao što etimologijski detektira Petar Skok riječ vila kao tvorba iz magijskoga doba pridružuje se riječi vještica. Rubove animalnoga i nadnaravno-femininoga promatram u dihotomiji tijelo-duša, što će reći – ikonografija animalnoga može se propitivati u modalitetu životinjskih uljepaka na ženskome tijelu kao što je riječ o vilinskim kopitima/papcima ili na duševnoj razini kada je riječ o zoopsihonavigacijama pod čime s jedne strane promatram jahanje (let) na životinjama - životinjska vozila kojima, primjerice, vještice lebde u zraku i, naravno, inkubusna jahanja na muškarcima, a s druge strane promatram zoometempsihoze - duševna drugotvorenja s obzirom da metempsihoza zahtijeva transgresiju preko smrti (privremenu smrt).

animalna ikonografija; mitska bića

nije evidentirano