hrvatski

Prediktivna valjanost testa rezoniranja za uspjeh u studiju psihologije

Na studentima psihologije triju generacija ispitivana je prediktivna valjanost Testa rezoniranja. Test se sastoji od figuralnog, verbalnog i numeričkog subtesta. Primijenjen je u selekciji kandidata za studij psihologije 1997., 1999. i 2000. godine. Broj upisanih studenata čiji su testovni rezultati korišteni u ovom istraživanju je 175. Kriterijska varijabla u istraživanju bio je uspjeh u prve dvije godine studija izražen prosječnim ocjenama za svaku godinu studija i pojedinačnim ocjenama stručnih predmeta koji su bili uvjet za upis u višu godinu studija. Izračunate korelacije Testa i prosječnih ocjena, kao i Testa s pojedinim predmetima, u najvećem broju slučajeva nisu statistički značajne. Ocjene triju predmeta s druge godine u značajnoj su korelaciji s ukupnim rezultatom Testa ili subtestova. Budući da je postupkom selekcije kandidata za studij došlo do smanjenja varijabiliteta u prediktoru, provedena je statistička korekcija koeficijenata koreacije. Nakon te korekcije značajnima su se pokazale korelacije za ukupno 5 predmeta, od kojih jedan s prve godine. Raspon svih dobivenih koeficijenata korelacije je od -0, 2 do 0, 2.

test rezoniranja; prediktivna valjanost; studij psihologije

nije evidentirano