hrvatski

Piogeni granulomi usne šupljine-prika slučajeva s promjenom patohistološkog nalaza

Piogeni je granulom usne šupljine relativno česta pojava. Prvi su je opisali Poncet i Dor godine 1897.kao "human botryomicosis". Naziv piogeni granulom uveo je Hartzell godine 1904., doku su se neki autori poput Iwata koristili nazivom lobularni kapilarni hemnagiom.Etiologija je nepoznata. Nastank tvoreb najčešće se povezuje s traumom, upalom, hormonalnim utjecajem, poremećajem lokalnih hemodinamičkih faktora koji dodvode do kapilarne stimulacije. Pojavnost piogenog granuloma u usnoj je šupljini najvjerojatnije vezana uz lokalnu iritaciju i krvarenje u mekom tkivu. Najčešći su uzroci mehaničke prirode. Autori prikazuju dva primjera patoloških promjena: prvi na alveolarnom grebenu s kliničkom dijagnozom epulis, i drugi vrška jezika s kliničkom dijagnozom piogeni granulom. U oba slučaja patohistološka dijagnoza glasila je piogeni granulom. Novi patohistološki nalazi ekscidiranih promjena pokazali su da se u prvom slučaju radi o gigantocelulernom granulomu čeljusti, a u drugom o rabdoidnom malignom tumoru jezika. Primjerima se želi upozoriti na mogućnosti kako patohstološka dijagnoza nije uvijek i konačna. Praćenje kliničkog tijeka bolesti zahtjevalo je ponovne operacije i patohistološke provjere ekscidiranog tkiva

piogeni granulom; promjena histološke slika

nije evidentirano