hrvatski

Epidemija hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom u Ivanovcu

Pozornost zdravstvene službe i epidemiološku intervenciju u ovaj zatvoreni kolektiv za odvikavanje od droga indicirao je prvooboljeli štićenik koji je imao akutno zatajenje bubrega i krvarenja, te preminuo 48 sati od postavljanja kliničke dijagnoze HVBS sredinom ožujka. Uz 3 terapeuta zatečena je grupa od 31 štićenika, muškaraca prosječno starih 26 godina (raspon od 18 do 30) i boravila je na terapijskom programu odvikavanja od droga koji prosječno traje oko 2 godine. Ne znajući da su ušli u prirodno žarište koje na ovom geografskom lokalitetu ranije nije bilo poznato, štićenici terapijske zajednice su tijekom suhe blage zime nedaleko od obitavališta, na rubu bukove šume ručno sjekli žbunje, plitko preoravali i navozili stajnjak na budući povrtnjak. Naišli su na brojna gnijezda mišolikih glodavaca. Izvršen je izlov glodavaca, a u tijeku su molekularno virusološka testiranja za određivanje tipova virusa koji su izazvali infekciju te njihova međusobna filogenetska povezanost. Žarište je polihostalno, što implicira prokuženost nekoliko vrsta mišolikih glodavaca. Iako je drugdje opisana koegzistencija virusa Puumala i Dobrava, za sada je ovdje potvrđena infekcija ljudi samo virusom Puumala. Oboljelo je ukupno 15 štićenika (od kojih je jedan umro, a jedan nije imao simptoma), 90% je imalo vrućicu, glavobolju, 80% bolove u lumbalnoj regiji, jedan od njih je razvio hiperkreatinemiju ali se uz simptomatsku terapiju brzo oporavio, 20% bolesnih su isticali jake mialgije, te bolove u trbuhu uz proljev, 47% je imalo oliguriju i kasnije poliuriju, 30% epistaksu, 50% injekciju konjuktiva. Trećina oboljelih liječena je na zaraznom odjelu, a kod svih se učinila epidemiološka, kliničko-laboratorijska obrada s ciljem utvrđivanja jasne etiološke dijagnoze. Ostala je kontrolna skupina zdravih (3 terapeuta) koji žive u istoj zajednici samo što nisu radili inkriminirane poslove krčenja žbunja. Prosječna inkubacija bila je oko 20 dana. Od 31 štićenika 18 ili 58% je HBV ili HCV pozitivno. Trinaest štićenika ili 42% bilo je anti HCV pozitivno, trojica su imali koinfekciju s HVB i HCV, dvojica su HBsAg pozitivna. Svi HBsAg negativni su procjepljeni protiv HBV infekcije. Brza epidemiološka intervencija utjecala je na prirodni tijek epidemije s ciljem svođenja na tzv. elementarno žarište. Izravan ili posredan dodir s glodavcima i njihovim izlučevinama sprječavao se ili umanjivao provođenjem dezinfekcije, općim mjerama sanitacije. Dok se bilježio utrošak, dodavana je veća količina rodenticida na travnatu površinu u komercijalnom obliku na parafinskom nosaču jer je otporna na oborine i ne zagađuje okoliš. Nedvojbeno najbolji učinak imalo je dovođenje predatora, pasa terijera, koji su brojnu mišoliku faunu oko nastambi gotovo eliminirali, te su pri tom ostali zdravi. Ne treba isključiti ni povoljan klimatski učinak s obiljem padalina (kiše) tijekom svibnja. Kako na ovoj lokaciji terapijska zajednica ostaje i nadalje potrebno je ciljane preventivne postupke provoditi da se okolnosti rizika infekcije ljudi minimiziraju.

Epidemija; HVBS; sitni glodavci

nije evidentirano