hrvatski

Priljev inozemnog kapitala - utjecaj na domaće investicije i strukturu robne razmjene

Liberalizacija međunarodne trgovine je bila jedna od značajnijih strukturnih i institucionalnih reformi koje su tranzicijske zemlje početkom 90-ih pokrenule. Započele su s liberalizacijom tekućeg računa bilance plaćanja, koji je potom slijedila djelomična liberalizacija kapitalnog računa. Priljev inozemnog kapitala u zemlje u tranziciji u razdoblju 1993.-2003. je bio vrlo značajan. Međutim, učinci priljeva inozemnog kapitala glede rasta gospodarske konkurentnosti i rastuće specijalizacija u međunarodnoj razmjeni su raznoliki. Neke od tranzicijskih zemalja su uspjele značajno povećati investicije i promijeniti strukturu izvoza, dok su druge bile manje uspješne, pa se suočavaju s rastućom neravnotežom u međunarodnoj robnoj razmjeni. Rad se sastoji od dva dijela. U prvom dijelu se propituju učinci priljeva inozemnog kapitala na razinu investicijske aktivnosti u Hrvatskoj i 6 odabranih tranzicijskih zemalja. Priljev inozemnog kapitala se sastoji od FDI, portfolio investicija i ostalih stranih investicija. U radu se koristi regresijska panel analiza i ocjena metodom tzv. fiksnih efekata uz uporabu instrumentalnih varijabli. Uočeno je postojanje pozitivne, signifikantne veze između ukupnog priljeva inozemnog kapitala i razine domaćih investicija. Najsignifikantnija sastavnica priljeva inozemnog kapitala u tom kontekstu su ostale strane investicije, dok FDI ima očekivan pozitivan predznak, ali s nižom razinom značajnosti. Varijabla portfolio investicija nema signifikantnu vezu s razinom domaće investicijske aktivnosti. U drugom dijelu rada se zasebno propituje utjecaj FDI na promjenu strukture robnog izvoza, komparativnih prednosti i razinu specijalizacije. Za skupinu analiziranih tranzicijskih zemalja, kao cjelinu, korelacijska analiza pokazuje postojanje očekivane pozitivne veze između FDI, razine specijalizacije i promjene izvozne strukture tranzicijskih zemalja u korist proizvoda s većim sadržajem dodane vrijednosti. Međutim, Hrvatska se pokazuje kao izuzetak. Naime, iako je privukla relativno puno FDI investicija per capita, nema naznaka značajnijih promjena u strukturi robne razmjene, niti rasta specijalizacije, a time ni jačeg uključivanja u međunarodne tehnološko-proizvodne lance. Po sličnosti strukture robne razmjene, Hrvatska sve više sliči zemljama s nižim razinama BDP-a per capita u promatranoj grupi (Poljska i Rumunjska), dok je sve udaljenija od najrazvijenijih zemalja iz promatrane grupe (Slovenija, Češka).

priljev inozemnog kapitala; domaće investicije; komparativne prednosti; specijalizacija

nije evidentirano