hrvatski

Povezanost religije i etničkog identiteta Hrvata u Mađarskoj: jedno sociološko istraživanje

Rad se sastoji od 152 stranice, a podijeljen je u šest poglavlja (1. Uvod: pristup problemu ; 2. Teorijsko-pojmovni okvir ; 3. O povezanosti religije i etničkog identiteta ; 4. Socijalno-historijski pogled na vezu između religije i etničnosti kod Hrvata u Mađarskoj ; 5. Neki pokazatelji empirijskog istraživanja odnosa religije, crkve i etničkog identiteta ; 6. Zaključne napomene) i niz potpoglavlja. Na kraju se nalazi popis korištene literature od 179 jedinica, ponajprije na hrvatskom, francuskom i engleskom te po nekoliko jedinica na njemačkom, ruskom i poljskom jeziku. U prvom, uvodnom poglavlju, naznačuje se mogući obuhvat naslovljene teme te osnovni pristup odnosu religije i etničkog identiteta, odnosno istraživanju uloge religijskog čimbenika u životu hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj. Istraživanje je predviđeno kao spoj teorijskog istraživanja, istraživanja društveno-povijesnog konteksta i nekih nalaza empirijskog ispitivanja. Iz istraživačkog problema, odnosno slojevite i dinamične tematike proizašao je i višeslojan pristup. Potreba za takvim pristupom proizlazi iz toga što se istraživanjem u isto vrijeme zahvaća i teorijske pristupe osnovnim pojmovima i empirijsku građu dobivenu anketiranjem, djelomice analizom napisa u manjinskom tisku itd. Predviđa se korištenje kvalitativnih i kvantitativnih metoda, a kao tehnike rada anketiranje i djelomice promatranje. U drugom poglavlju daje se pregled i određenje osnovnih pojmova što se koriste u radu: religija, konfesija, Crkva/socioreligijska organizacija, identitet, etnički identitet/etničnost, etnička skupina (etnija), etničke/nacionalne manjine. Osnovno polazište je da sve pojmove i pojave povezane s njima valja shvatiti kao posebne odsječke ljudske i društvene stvarnosti, odnosno "da su svi simbolički univerzumi i sve legitimacije ljudski proizvodi"”te da "kao donosioci definicija zbilje služe konkretni pojedinci i skupine" (Berger i Luckmann). U okviru trećeg poglavlja uvodno se govori o povezanosti religije i etničnosti da bi se tako što jasnije naznačio mogući smisleni okvir u koji se smješta razmatranje povezanosti religije i etničnosti (odnosno etničkog identiteta) na primjeru Hrvata u Mađarskoj. Tu se, između ostaloga, polazi od pretpostavke da pojedinci i skupine putem različitih ali povezanih simboličkih manifestacija kulture imaju mogućnost izraziti različite identitete, kao etnički, religijski itd. Religija se u tom kontekstu može shvatiti kao konstrukcija simboličkog identiteta zajednice. U razmatranju je pokazano da je teško predložiti opću teoriju odnosa između etničnosti i religije te da se svaki pokušaj uopćavanja uvijek izlaže opasnosti da mu se suprotstavi neki poseban iskustveni primjer. Ipak je istaknuto slaganje oko toga da religija nerijetko bitno određuje etnički ili nacionalni identitet i obrnuto, a to uvelike vrijedi čak i za univerzalno rimokatoličanstvo koje ponekad prožima poneki etnički ili nacionalni identitet. Kakva će biti priroda toga odnosa zavisi o mnogim sociopovijesnim i sociokulturnim čimbenicima. U četvrtom, socijalno-historijskom dijelu istraživanja utvrđeno je da su pripadnici hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj u pogledu religijske pripadnosti uglavnom bili katolici te da su unatoč povijesnih religijsko-društvenih previranja na prostorima na koje su doselili uglavnom zadržali istu religijsku strukturu. Istraživanje pokazuje da se i Hrvati u Mađarskoj tokom povijesnog razvitka, preko stanovitog "etničkog" religijsko-crkvenog života, dijelom oslanjaju na simbolički model konstrukcije identiteta koji povezuje katoličanstvo s "hrvatstvom", slično kako je to i u primjeru drugih etničkih skupina (naroda) koje se u razvitku etničkog/nacionalnog identiteta nisu mogle osloniti na vlastite (nacionalne) države i koje su se povijesno zatekle u tuđinskom gospodstvu. Tako se zaključuje da se hrvatski nacionalni osjećaj bolje sačuvao ondje gdje su bili razvijeni neki konkretni elementi "etničkog" religijsko-crkvenog života (hrvatske mise, propovijedi na hrvatskom, širenje i čuvanje hrvatskih religijskih običaja i pjesama, hodočašća itd.). U tom dijelu istraživanja pokazano je da su na etnički identitet Hrvata u Mađarskoj, izražen preko različitih simboličkih manifestacija kulture, tako i preko religije i specifične religijske kulture i tradicije, utjecali različiti tijekovi gospodarskih i političkih moći ali, nadalje, da se i etničnost zbog svojih složenih i dinamičnih osobina, premda u neprestanom procesu preoblikovanja, pojavljuje i kao stalni pokretač odupiranja i sukoba s globalnom okružujućom moći. U petom, empirijskom dijelu istraživanja pretežno se iznose okvirni rezultati anketnog ispitivanja, provedenog na prigodnom uzorku među pripadnicima hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj (N=520), što se odnose na religiju i Crkvu i pokazuju kako ispitanici izravno vide neke pojave vezane za religijsko-crkvenu sferu života, ali dovode se i u vezu s ostalim pitanjima iz upitnika, primjerice onima što se odnose na etnički identitet. U vezi očekivanja izravne povezanosti između varijabli što se odnose na religijsko-crkveni život pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj i onih što se odnose na etnički identitet pokazalo se da je povezanost ponajprije moguće tražiti polazi li se od elemenata kulturne specifičnosti što obilježavaju jednu i drugu skupinu varijabli ("hrvatska župa", jezik obreda itd.). Iz rezultata se vidi da sudjelovanje u obredu i popratnim manifestacijama ne izražava svagda samo osobne karakteristike vjernika i religioznosti, već ponekad i neke društvene uloge religije, da se pohađanje crkve katkada poklapa s težnjom za društvenim okupljanjem te, najposlije, da je religijska participacija katkada i stanovit znak čuvanja narodne tradicije, običaja i kulture. Rezultati empirijskog istraživanja pokazuju da stanovit etnički karakter obreda, izražen primjerice kroz jezik, ima velik značaj u sklopu religijsko-kulturnog djelovanja među pripadnicima hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj. Pokazano je da etničko obilježje obreda donekle utječe i na religijsku participaciju te da je važno i za očuvanje, odnosno izraženost etničkog identiteta. Šesto, zaključno poglavlje predstavlja kratku rekapitulaciju osnovnih problema i nalaza istraživanja te osnovne zaključke istraživanja. Iz razmatranja odnosa religije, Crkve i etničkog identiteta na primjeru Hrvata u Mađarskoj, na osnovi obrisa socijalno-historijskog istraživanja i nalaza empirijskog istraživanja, prihvaća se početna pretpostavka da postoji stanovita povezanost između religijske privrženosti i etničnosti (Hrvata u Mađarskoj). Tj. velikim se dijelom potvrđuje opća radna pretpostavka istraživanja da je religijski čimbenik povezan s etničkim identitetom, odnosno njegovom izraženošću, jer se uz druge važne društvene čimbenike pojavljuje kao donekle značajan kod pripadnika hrvatske nacionalne manjine i jer se pri tome kroz selekciju kulturnih simbola manifestira na specifičan način u vidu specifične religijske kulture i tradicije. Na kraju se zaključuje, kao što se to uvelike potvrđuje i na primjeru hrvatske nacionalne manjine u Mađarskoj gdje je religijsko-crkveni život tokom povijesnog djelovanja, manifestirajući se raznoliko i proturječno, u određenom prostoru i vremenu, imao različitih učinaka u pogledu oblikovanja identiteta, da je religija kao metafizički i društveni čimbenik dio kulture i društva koji općenito djeluje na identitet pojedinaca i društvenih (etničkih) skupina. Ipak, ima se na umu da se religijski (konfesionalni) i etnički identitet unatoč svim mogućim dodirima i isprepletanjima nikad ne mogu posve poistovjetiti te da ih stoga i pri analiziranju njihove povezanosti svagda valja promatrati kao zasebne pojave.

religija; etničnost; identitet; kultura; Crkva; migracija; jezik; nacionalne manjine; etnička skupina; dijaspora; asimilacija; Hrvati; Mađarska; sociologija; socijalna historija

nije evidentirano