hrvatski

Položaj mikenskoga među grčkim dijalektima

U članku je riječ o glavnim problemima starogrčke dijalektologije u svezi s mikenskim grčkim za koji se ovdje tvrdi da je najbliži arkadijsko-ciparskomu dijalektu. Arkadijsko-ciparski s jonsko-atičkim čini južnogrčki koji se odlikuje svojom inovativnošću (nasuprot konezervativnomu Sjeveru) i znatnim brojem zajedničkih izoglosa i karakteristika od kojih su najvažnije njihove zajedničke inovacije. Unatoč razmjernoj homogenosti južnogrčkoga, bilo je i starih razlikâ, no prave su dijalekatne razlike između jonsko-atičkoga i arkadijsko-ciparskoga nastale istom u postmikensko doba. Mikenski je, premda administrativni jezik kojemu se ne može točno odrediti živē jezičnē podlogē , imao osobitosti koje ga izdvajaju od ostalih južnogrčkih dijalekata - novo z, disimilaciju labiovelara i odraz slogotvornih sonanata. Pobija se teza genetske srodnosti s eol skim iako je dodira s tim dijalektom već u najranije doba sigurno bilo. Dosta južnogrčkih osobina ima u lezbijskom na koji je jako utjecao jonski. Eolski je najsumnjivija skupina u grčkoj dijalektologiji s obzirom na niz ranih razlika i zapravo služi kao &laquo ; ; koš za smeće&raquo ; ; za sve grčke dijalekte koji nisu arkadijsko-ciparski, jonsko-atički ili sjeverozapadni/dorski. U sjevernogrčkom su dorski i sjeverozapadni dijalekt usko povezani, a vjerojatno su srodni i s eolskim.

mikenski; starogrčka dijalektologija

nije evidentirano