hrvatski

Nulti stupanj Tomina pisanja: glava 29 Salonitanske historije

Glava 29 Salonitanske historije opisuje sukob Splićana i Hrvata oko 1225, kod Ostroga (srednjovjekovna naseobina iznad današnjeg Kaštel Lukšića). Hrvatski poglavice sa svojim klanovima zauzeli su naselje koje je pripadalo splitskoj stolnici. Građani Splita pokrenuli su protiv Hrvata vojnu ekspediciju pod vodstvom Petra, splitskog kneza i gospodara Huma. Gradska je vojska brojila više od tri tisuće boraca, no Hrvati su se ipak neko vrijeme uspješno odupirali, štiteći se fortifikacijama i prirodnom nepristupačnošću mjesta. Prvi pokušaj Splićana da prodru u Ostrog propao je ; tek kad je Hrvatima ponestalo hrane, i kad su počeli razmišljati o predaji, Splićani su uspjeli osvojiti utvrdu. Tada su zarobili sve neprijatelje zajedno s ženama i djecom, te razrušili naselje. U ovom dvije stranice dugom tekstu Toma Arhiđakon pripovijeda drugačiju povjesnicu nego u ostalim glavama Historije ; odustaje od poredbi i metafora koje dosadašnja književna kritika (prvenstveno N. Ivić) prepoznaje kao najvažnija obilježja Tomina stila. Zato možemo govoriti o minus-postupku, o odbacivanju razlikovnih obilježja književnosti. Mutatis mutandis, glava 29 postaje nulti stupanj pisanja, primjer onog postupka koji je u francuskoj književnosti uočio i opisao Roland Barthes. Nameću se dva pitanja: koja su obilježja nultog stupnja pisanja kod Tome Arhiđakona, i koje su posljedice tog minus-postupka? Na prvi pogled, nulti je stupanj pisanja znak da Toma umjesto historije piše kroniku, da jednostavno registrira događaje. Međutim, pažljivija stilska analiza osporit će ovaj dojam. Prvo, gl. 29 jezično je i narativno dotjerana poput bilo kojeg drugog dijela Historije: na razini jezika, Toma brižljivo bira riječi, traži aliteracije, paralelizme i variranja, koristi se glagolskim vremenima i gradnjom rečeničnih perioda kao stilskim izražajnim sredstvima. Na razini pripovijedanja, priča o ratu za Ostrog ispričana je ritmično, uz izmjene "stezanja" (sumarnih, letimičnih bilježenja događaja) i "širenja" (razrade pojedinih epizoda). Pripovjedna "širenja" jesu četiri: uzroci rata (na početku poglavlja), neuspjeli pokušaj prodora Splićana u hrvatsku utvrdu, uspjeli prodor, te postupci pobjednika i sudbina zarobljenih Hrvata (na kraju poglavlja) ; ova četiri događaja nalaze se u odnosu zrcalne simetrije. Nadalje, tijekom teksta Toma mijenja pozicije s kojih pripovijeda ; početak je na strani Splićana, dok završetak donosi naznake suosjećanja prema Hrvatima. Ovakvi postupci u glavi 29 navode čitaoca da si postavlja različita pitanja ; Glava 29 možda je ispričana kroničarski, ali događaj koji ona opisuje nije prikazan kroničarski jednodimenzionalno. Drugačije je u glavama koje neposredno prethode i slijede (28 i 30) ; tamo autor jasno i postojano komentira i procjenjuje ispričana zbivanja. Interpretativna otvorenost gl. 29 navodi čitaoca na potragu za objašnjenjem ; jedno je objašnjenje moguće naći u aluzivnoj vezi koju gl. 29 uspostavlja s gl. 35, "Rat koji je [Gargan] vodio s gusarima" (locus similis jesu 29, 6 i 21 – 35, 11-12). Čitamo li opise dva rata paralelno, rat za Ostrog otkriva se kao blijeda, skromna predigra sjajnom, veličanstvenom i nedvojbeno pravednom Garganovu ratu s omiškim gusarima. Postoje, ipak, i druga tumačenja Tomine dvosmislenosti i suzdržanosti u glavi 29. Najprivlačnijom mi se čini mogućnost da Toma odabire nulti stupanj pisanja zato što se osjeća nelagodno ; zato što je svjestan svih proturječja rata za Ostrog, i zato što se pred tim ratom izjalovljuju Tomine metode povijesnog tumačenja. Pričajući o ostroškoj epizodi, Toma je razapet između Crkve i grada (u odnosu prema nadbiskupu Guncelu), između sućuti i neprijateljstva (u odnosu prema Hrvatima), između pravednosti i lojalnosti (u odnosu prema postupcima Splićana), između pravovjerja i čitanja Božjih znakova (u odnosu prema Petru Humskom, čovjeku heretičkih uvjerenja). Zato je autor kojeg naslućujemo u pozadini glave 29 jedan drugačiji Toma ; to nije samouvjereni pravednik čija je crno-bijela vizija proizašla iz izravne veze s nebesima ; to je Toma Arhiđakon u trenutku sumnje.

Toma Arhiđakon; stil; interpretacija; historiografija

nije evidentirano