hrvatski

Proces umirovljenja: pokušaj provjere Atchleyeva modela prilagodbe

Umirovljenje predstavlja normativni životni događaj koji zahtijeva prilagodbu osobe pa je opravdano promatrati ga kao proces koji traje određeno vrijeme. Trajanje i složenost toga procesa ovise o subjektivnim i objektivnim okolnostima zbog kojih umirovljenje može biti redovito ili prijevremeno, prisilno ili dobrovoljno. Na osnovi američkih istraživanja Atchley (1977, 1994) smatra da se proces umirovljenja može promatrati kao niz prilagodbi predstavljenih u sedam faza: faza kad je umirovljenje još daleko, faza predumirovljenja, faza medenog mjeseca, faza razočaranja, faza reorijentacije, faza stabilnosti i terminalna faza. Te faze nisu slijed događaja koje svi prolaze, niti su nužno povezani s nekom kronološkom dobi ili dužinom vremena kao što je to slučaj s razvojnim fazama. Iako su Atchleyeve faze u literaturi široko prihvaćene, malo je empirijskih podataka o njihovoj valjanosti i to samo onih dobivenih na uzorcima američkih umirovljenika. Rezultati našeg istraživanja govore u prilog postojanja pet faza iz Atchleyeva modela (faza pripreme, faza medenog mjeseca, faza razočaranja, faza stabilnosti i terminalna faza) ali se deskriptori tih faza ponešto razlikuju od Atchleyeva opisa. Identificirana je još jedna faza koja se u literaturi ne spominje. Nazvali smo je fazom radne reaktivacije (s ciljem pribavljanja sredstava za život, ali bez zasnivanja radnog odnosa).

Umirovljenje; prilagodba; Atchley

nije evidentirano