O toleranciji najčešće govorimo kao obliku ponašanja, koji dopušta postojanje različitosti u nizu svakodnevnih navika i ponašanja, svjetonazoru, stavovima, izgledu, porijeklu, socijalnom statusu, obrazovanju, nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti, itd. Iako nema dvojbe da se tolerancija izražava u različitim verbalnim i neverbalnim oblicima ponašanja, ona na prvom mjestu znači doživljaj podnošenja nečeg s čime ne želimo biti u kontaktu i za što bismo voljeli da ne postoji. Zbog te snošljivosti iz koje proizlazi tolerantno ponašanje, potrebno je svaki pokušaj poticanja i širenja tolerancije usmjeriti na motivaciju pojedinca za takvo ponašanje. Kad bi, međutim, toleranciju shvatili kao vrijednost, točnije rečeno, kao etičku vrijednost koju treba ugraditi u sustav vrijednosti koji tijekom odgoja nastojimo izgraditi kod djece, tada bi motivacija za tolerantno ponašanje proizlazila iz tog sustava, pa bi samim time bila jača i trajnija od bilo kojeg situacijski potaknutog motiva.

Psihologija