hrvatski

OSOBNA KONROLA RAZVOJA: NEKI KORELATI I DOBNE RAZLIKE

Izvršeno je ispitivanje kod 383 ispitanika obaju spolova pomoću upitnika koji je sadržavao čestice za mjerenje osobne kontrole razvoja, važnosti i ostvarenosti razvojnih ciljeva te skale za mjerenje samopoštovanje, optimizma, pesimizma, samoće i usamljenosti s ciljem konstruiranja skala za mjerenje primarne, sekundarne i tercijarne kontrole osobnog razvoja , a u kontekstu nekih teorija osobne kontrole (Heckhausen i Schultz, 1995; Gutman, 1964). Ispitivanjem su obuhvaćane osobe iz triju tranzicijskih razdoblja (rane, srednje i kasne tranzicije, Levinson, 1978). Rezultati su potvrdili teorijska očekivanja da primarna kontrola s dobi opada, a da sekundarna raste. Tercijarna kontrola podjednaka je u svim tranzicijskim razdobljima. Nisu utvrđene spolne razlike u ove tri vrste kontrole osobnog razvoja. Najbolji prediktori primarne kontrole su optimizam, samopoštovanje i usamljenost. Njihov doprinos različit je u ranoj, srednjoj i kasnoj tranziciji (npr. optimizam je najbolji prediktor u ranoj i srednjoj tranziciji, a samopoštovanje i usamljenost u kasnoj tranziciji). Pesimizam, optimizam i samopoštovanje dobri su prediktori sekundarne kontrole. Kao najbolji prediktor tercijarne kontrole pokazao se pesimizam i to kod svih skupina. Uz pesimizam u skupini rane tranzicije to je i nisko samopoštovanje, u skupini srednje tranzicije usamljenost, a u skupini kasne tranzicije to je samoća.

osobna kontrola razvoja; samopoštovanje; optimizam; pesimizam; usamljenost

nije evidentirano