hrvatski

OSOBNA KONROLA RAZVOJA: NEKI KORELATI I DOBNE RAZLIKE

U kontekstu nekih teorija osobne kontrole (Heckhausen i Schultz, 1995., Gutman, 1964) konstruirane su skale za mjerenje primarne, sekundarne i tercijarne kontrole osobnog razvoja. Ispitivanjem su obuhvaćane osobe iz triju tranzicijskih razdoblja (rane, srednje i kasne tranzicije, Levinson, 1978). Rezultati su potvrdili teorijska očekivanja da primarna kontrola s dobi opada a da sekundarna raste. Tercijarna kontrola podjednaka je u svim tranzicijskim razdobljima. Nisu utvrđene spolne razlike u ove tri vrste kontrole osobnog razvoja. Najbolji prediktori primarne kontrole su optimizam, samopoštovanje i usamljenost. Njihov doprinos različit je u ranoj, srednjoj i kasnoj tranziciji (npr. optimizam je najbolji prediktor u ranoj i srednjoj tranziciji, a samopoštovanje i usamljenost u kasnoj tranziciji). Pesimizam, optimizam i samopoštovanje dobri su prediktori sekundarne kontrole. Kao najbolji prediktor tercijarne kontrole pokazao se pesimizam i to kod svih skupina. Uz pesimizam u skupini rane tranzicije to je i nisko samopoštovanje, u skupini srednje tranzicije usamljenost, a u skupini kasne tranzicije to je samoća .

osobna kontrola razvoja; dobne razlike

nije evidentirano