hrvatski

Odnos optimizma, percepcije intenziteta stresa, emocionalne inhibicije i ekspresivnosti te tjelesnih simptoma

Ispitani su međusobni odnosi optimizma, percepcije stresa, emocionalne inhibicije i ekspresivnosti kao i odnos spomenutih varijabli s nekim skupinama tjelesnih simptoma. Ispitivanje je izvršeno na studentima koji su spremali jedan, po njihovoj procjeni, važan i stresan ispit, i to tijekom stresnog perioda i neko vrijeme nakon prestanka stresa. U istraživanju je korišten upitnik optimizma, ljestvica percipiranog stresa, ljestvica emocionalne ekspresivnosti i emocionalne kontrole, te Pennebakerov inventar limbičke malaksalosti. Rezultati istraživanja pokazuju očekivane pozitivne povezanosti između optimizma i emocionalne ekspresivnosti te značajne i negativne povezanosti između optimizma i percepcije intenziteta stresa odnosno optimizma i emocionalne inhibicije. Značajna korelacija između emocionalne inhibicije i emocionalne ekspresivnosti negativna je i visoka, pa upućuje na mogućnost da se radi o bipolarnom konstruktu. Optimizam se pokazao značajnim negativnim prediktorom svih skupina tjelesnih simptoma ispitanih u ovom istraživanju, osim simptoma respiratorne infekcije u prvom mjerenju. Percepcija intenziteta stresa značajan je prediktor simptoma autonomne disfunkcije u prvom i drugom mjerenju te nerespiratornih simptoma u drugom mjerenju. Međutim, dimenzije emocionalne ekspresivnosti i emocionalne inhibicije nisu se pokazale značajnim prediktorima niti jedne od ispitivanih skupina simptoma.

optimizam; percepcija stresa; emocionalna inhibicija i ekspresivnost; tjelesni simptomi

nije evidentirano