Osnovni problem rada je bio ispitati pomoću kompjuterskih simulacija da li matematički modeli neuralnih mehanizama zasnovanim na nelinearnom sinaptičkom prijenosu i presinaptičkoj inhibiciji mogu doprinijeti boljem razumijevanju percepcije svjetlina i oblika. Modeli neuronskih mreža su implementirani u programskom jeziku C i programskom paketu Wolfram Mathematica, a rezultati simulacija uspoređeni su sa rezultatima prethodnih psihofizičkih istraživanja. Rezultati kompjuterskih simulacija pokazuju da nelinearni sinaptički prijenos u modelu neurona sa koncentričnim receptivnim poljem, definiran pomoću potencijalne funkcije, pri čemu ekscitatorne sinapse imaju veći utjecaj na postsinaptički neuron od inhibitornih sinapsi, omogućava retinalnim stanicama promjenu aktivnosti proporcionalnu sa promjenom intenziteta svjetla. Također, model sa nelinearnim sinaptičkim prijenosom može se generalizirati na jednostavne kortikalne stanice, što doprinosi objašnjenju iluzija drugog reda. Ove iluzije su tek nedavno otkrivene i do sada nije ponuđeno objašnjenje njihova nastanka. Mehanizmi percepcije oblika zasnovani na presinaptičkoj inhibiciji mogu objasniti percepciju Benaryevog križa, Whiteovog efekta, asimilacije na šahovnici i simultanog kontrasta drugog reda. Prijašnji modeli nisu uspjeli obuhvatiti sve navedene iluzije jer se zasnivaju na procesu kontrasta svjetlina. S druge strane, predloženi model kombinira utjecaje kontrasta i asimilacije putem neuronskih mreža sa presinaptičkom inhibicijom, što osigurava veću generalnost modela.

Psihologija