hrvatski

Roditelji i djeca – sportaši

Pojava incidentnih ponašanja roditelja u sportskim aktivnostima dovodi do sve prisutnijeg stereotipa da su oni nepotrebni, pa čak i štetni u sportskom životu svoje djece (Heinzmann, 2002). Mnogi treneri ne dozvoljavaju prisustvo roditelja u dvoranama, bazenima, na tribinama. Međutim, neželjeno ponašanje roditelja se pojavljuje rijetko (Šafarić, Prot i Bosnar, 2003) i može se smatrati izuzetkom, a ne pravilom. Izbjegavanjem aktivne uloge roditelja u sportu šteti se sportu, roditeljima i najviše djeci. Kao i u drugim aspektima dječjeg života, autoritativno ponašanje roditelja biti će pretpostavka uspješnog dječjeg razvoja. Brižni roditelji, osjetljivi na potrebe svoje djece, koji poštuju i podupiru svoju djecu, a pritom iskazuju jasne i realne zahtjeve i čvrste granice u ponašanju, biti će uspješni u svakoj situaciji, pa tako i sportskoj. Takvi će roditelji primjećivati i podupirati napredak svoje djece u sportskoj vještini, a neće im postavljati previsoke i nerealne ciljeve postignuća. Poželjno ponašanje roditelja u sportu koji put se ne može očekivati jer jednostavno ni roditelji niti treneri nisu u stanju artikulirati pravila optimalnog ponašanja na konkretnoj razini u pojedinoj sportskoj situaciji. Predavanja i radionice za roditelje i trenere mogu omogućiti rješenju ovoga problema (Kanters i Tebbutt, 2001).

roditeljska potpora; djeca sportaši

nije evidentirano