hrvatski

Promjene nekih psihofizioloških parametara kod neuvježbanih i uvježbanih ispitanika pri izvođenju psihomotornog zadatka

Cilj ovog ispitivanja bio je utvrditi efekte izvođenja aktivnih i pasivnih pokreta podlaktice različitih amplituda na neke parametre sinus aritmije, tapping zadatka i vremena odluke kod neuvježbanih i uvježbanih ispitanika. Pri izvođenju aktivnih pokreta ispitanici su sami pokretali podlakticu na kinesteziometru, a pri izvođenju pasivnih pokreta kinesteziometar je pomicao eksperimentator. U brojnim prijašnjim istraživanjima gdje je tapping korišten kao sekundarni zadatak (Michon, 1966) ili varijabilitet R-R intervala kao zavisna varijabla (Kalsbeek, 1973 ; Manenica, Krošnjar, 1990), povećanje varijabiliteta u prvom i smanjenje varijabiliteta u drugom slučaju bilo je povezano s povećanjem mentalne i/ili tjelesne komponente opterećenja primarnim zadatkom. U ovom istraživanju sudjelovalo je 10 ispitanika, koji su kao neuvježbani, a zatim kao uvježbani, izvodili aktivne i pasivne pokrete podlaktice, amlituda 20, 40, 60 i 80 stupnjeva. U obje situacije pokreti su izvođeni bez vidne kontrole, dok se vrijeme samog pokreta dobivalo izvođenjem zadatka pod vidnom kontrolom. Nakon svakog pokreta registrirano je ukupno vrijeme zadatka i vrijeme samog pokreta (u ms), te odstupanje od zadanog cilja (u stupnjevima). Za vrijeme izvođenja zadatka u svim situacijama, ispitanici su simultano obavljali tapping kao sekundarni zadatak, dok su im R-R intervali kontunuirano registrirani. Tapping intervali i R-R intervali su registrirani i pohranjivani u memoriju računala (u ms). Analiza dobivenih rezultata pokazala je da se rezidualno vrijeme (razlika između ukupnog vremena zadatka i vremena pokreta) značajno mijenja u funkciji razine uvježbanosti i amplitude pokreta (samo kod neuvježbanih ispitanika). Kod uvježbanih, pak, ispitanika rezidualno vrijeme nije se mijenjalo u funkciji promjene amplitude pokreta. Rezultati indiciraju da kod neuvježbanih ispitanika proprioceptivne informacije služe kao povratne informacije za korekciju pokreta u određenim fazama izvođenja, dok kod uvježbanih ispitanika, čini se da program direktno prihvaća proprioceptivne informacije, pa nije potrebno dodatno vrijeme za njihovo uključivanje u program. Ako, pak, dođe do promjene u uobičajenom prilivu propriceptivnih informacija (pasivni pokreti) motorički program se ne izvršava s istom efikasnošću, zbog čega se rezidualno vrijeme mijenja u funkciji promjene amplitude pasivnih pokreta. Nadalje, manja odstupanja od cilja kod neuvježbanih ispitanika dobivena su pri pasivnom izvođenju pokreta što je pripisano većoj usmjerenosti ispitanika na pokret. Kod uvježbanih ispitanika nije utvrđena značajna razlika u veličini odstupanja pri izvođenju aktivnih i pasivnih pokreta. Na osnovi indikatora varijabiliteta tapping zadatka i R-R intervala (sd i DM indeks) utvrđeno je da su tapping intervali regularniji, a R-R intervali varijabilniji kod uvježbanih nego kod neuvježbanih ispitanika pri izvođenju istih pokreta, što se može interpretirati kao manje opterećenje uvježbanih ispitanika zadatkom. Dobivene razlike u prosječnim vrijednostima tapping intervala i R-R intervala također potkrepljuju ovu tvrdnju. Parametri varijabiliteta tapping intervala sugeriraju manje opterećenje ispitanika prilikom izvođenja pasivnih pokreta, dok parametri R-R intervala u ovom slučaju nisu pokazali konzistentnost. U zaključku se može reći da je razina uvježbanosti imala značajnih efekata na parametre tapping zadatka i R-R intervala. Nasuprot ovome, parametri navedenih varijabli nisu se jednoznačno mijenjali u skladu s promjenama amplituda pokreta, ili načinom njihovog izvođenja.

psihofiziološke varijable; uvježbani i neuvježbani ispitanici; psihomotorni zadatak

nije evidentirano