Prokrastinacija, odnosno odgađanje izvršavanja zadatka, izrazito je prisutan i rasprostranjen oblik neadaptivnog ponašanja s poslijedicama akadamske, socijalne i interpersonalne disfunkcionalnosti. Unatoč tome, ovaj je problem tek tijekom prošlog desetljeća počeo ozbiljnije intrigirati znanstvenu zajednicu. U ovome radu nastoji se prikazati raznovrsnost pristupa ovome problemu, no istovremeno i zauzeti motivacijsko-samoregulacijsko stajalište. U radu je, poradi toga, izvršena evaluacija skale izbjegavajućih reakcija te je predložena nova mjera koja je pokazala izrazito dobra metrijska svojstva i veliku ekonomičnost. Novu je skalu stoga moguće preporučiti kao bolju alternativu staroj mjeri. U radu se također razmatra mogući spolni ili rodni utjecaj na prokrastinaciju. |