hrvatski

Mogućnosti psihoedukativnog pristupa u unapređenju mentalnog zdravlja djece-radionica

U okviru programa "Potrebe prognane i izbjegle djece u procesu povratka i socijalne rekonstrukcije zajednice" koji se provodi u Hrvatskoj Kostajnici uz potporu UNICEF-a i Ministarstva rada i socijalne skrbi, izvršena je psihološka procjena djece povratnika. Ispitivanje je provedeno u osnovnoj školi sa 382 učenika od 3. do 8. razreda u travnju 1999. godine. Korišteni instrumenti su bili: Skala posttraumatskih stresnih reakcija-PTSR (Društvo za psihološku pomoć, Zagreb, 1993) i Upitnik dječje depresivnosti-CDI (Kovacs, 1985.) koji su se do sada pokazali kao pouzdani i osjetljivi instrumenti u nas. Utvrđeno je da je gotovo jedna trećina učenika visoko rizična s obzirom na iskaz u razini depresivnosti i posttraumatskim stresnim reakcijama. Pri tome:69 odnosno 18% djece ima izražene depresivne reakcije, 67% odnosno 17, 55 djece očituje posttraumatske stresne reakcije, 22 učenika ima izrazite depresivne i posstraumatske stresne reakcije. Najčešći navođeni traumatski događaji vezani su podjednako uz rat i izbjeglištvo, ali i uz nasilje u obitelji. Psihoedukacija je strukturirana intervencija kojom se daju informacije o prirodi, znakovima, manifestacijama, i posljedicama određenih psihičkih stanja (npr. depresija, profesionalni stres, posttraumatske stresne reakcije, ljutnja, agresivnost, i sl.) te informacije o strategijama koje mogu olakšati određeno psihičko stanje. Svrha psihoedukacije je: normalizacija osjećaja i reakcija pružanjem informacija o tome koje su reakcije i osjećaji očekivani u nepovoljnim situacijama, usvajanje novih strategija suočavanja s određenim problemima i poteškoćama, poticanje klijenta na daljnji i intezivniji tretman ako mu je to potrebno. Psihoedukacija se razlikuje od terapijskih intervencija u tome što je više usmjerena i usklađena potrebama grupe nego pojedinaca, manje interaktivna, pretpostavlja manje samootkrivanje i zato je manje prijeteća za pojedinca, ne pretpostavlja procjenjivanje i izradu individualnog plana promjene. Na navedenim načelima provedeno je šest radioonica za učenike pojedinih dobnih skupina. Izrađen je protokol rada i struktura prilagođena razlikama u dobi djece (koje će biti prikazane u radionici). Psihoedukativnim radionicama obuhvatili smo više od stotinu djece, grupe su brojale od 10 do 20 djece. Radionice su trajale 90 minuta, a u suvoditeljstvu su radile dvije psihologice i socijalna radnica. Početna iskustva su izuzetno dobra. Djeca su motivirano sudjelovala i izrazila želju za nastavkom ovakvog oblika rada.

psihoedukativni pristup; mentalno zdravlje; djeca

nije evidentirano