hrvatski

Specifičnost percepcije govorne poruke u primarnoj usmenosti

Podjela tipova usmenosti na primarnu i sekundarnu koja se javlja u radovima teoretičara oralizma kao što su Walter Ong i Eric Havelock povezana je sa kulturološkim razlikama među agrafijskim društvima i zajednicama koje raspolažu složenijim tehnologijama prenošenja poruka. U tradicijskim je kulturama usmena komunikacija jedini način prenošenja poruka pa govorne poruke za pripadnike takvih zajednica posjeduju dodatna specifična konotativna značenja. U primarnoj se usmenosti poetske poruke prenose na dva različita načina: govorom i pjevanjem. Izbor između ovih komunikacijskih modusa određen je žanrovskim odrednicama poetskog teksta i specifičnim poetičkim osobinama usmenoknjiževne komunikacije unutar mjesno i vremenski određenog izvedbenog konteksta. Auditivni zapisi i rezultati terenskog istraživanja tradicijske usmene književnosti upućuju na specifičan odnos kazivača i primatelja prema poetskom tekstu. Taj se odnos razlikuje od percepcije govorne poruke u društvima koja komuniciraju složenijim tehnologijama, npr. pismom ili elektronskim medijima. U radu se poredbeno promatra odnos prema govornim i pjevanim porukama koje su sastavni dio tradicijske usmene književnosti te se promatraju specifičnosti očitovanja fenomena intersubjektivnosti kao komponente percepcije usmene izvedbe poetskog teksta u epskoj deseteračkoj poeziji i u novljanskom kolu.

intersubjektivnost; usmena književnost; govor; pjevanje

nije evidentirano