crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 237151

Poglavlje/Rad u knjizi

Autori: Banov-Depope, Estela
Naslov: Povijesna tipologija zapisa hrvatskih usmenih tradicija
( Historical classification of the records of Croatian oral traditions according to the tipe )
Knjiga: Zbornik Ivana Mimice : u povodu 70. rođendana
Urednik/ci: Bjelanović, Živko ; Pilić, Šime
Izdavač: Visoka učiteljska škola
Grad: Split
Godina: 2003
Serija: Biblioteka Školskog vjesnika ; 1
Raspon stranica:: 23-35
Ukupni broj stranica u knjizi:: 278
ISBN: 953-99200-0-0
Ključne riječi: zapisi, usmeno pjesništvo, zapisivači, kulturni identitet
( records, oral poetry, explorers, cultural identity )
Sažetak:
Svaka kultura ili zajednica čuva svoje najstarije tradicije jedino u usmenom obliku. Kada neki narod prihvati tehniku pisanja, on istovremeno počinje pretvarati svoje tradicije u novi medij, kojim u početku vlada tek tanak društveni sloj. Razdoblje supostojanja usmenih i pisanih književnih tekstova može potrajati vrlo dugo, čak stoljećima. S porastom pismenosti, usmene tradicije postepeno tonu u zaborav pa njihovi zapisi i zbirke postaju osnovni izvor za analize tekstova. Proces pretvaranja hrvatskih usmenih tradicija i usmene književnosti u zapise sustavno se može pratiti od kraja petnaestog stoljeća. Zanimanje za zapisivanje i čuvanje zapisa osobito je poraslo krajem osamnaestog i u prvoj polovini devetnaestog stoljeća. Povezano s imenima dvojice poznatih hrvatskih književnika koji su uključili zapise tradicionalne usmene poezije u svoje radove u hrvatskoj se književnoj historiografiji koristi termin Hektorović-Vrazov zakon da bi se označila kontinuirana praksa vjernog pretvaranja usmenog umjetničkog izričaja u pisani oblik. U radu se analizira važnost suodnosa i suradnje između kazivača i zapisivača usmenih književnih tekstova u procesu sabiranja folklorne građe. O stupnju spoznajne uključenosti sabiratelja folklorne građe u kulturni kontekst unutar kojeg tekstovi žive ovisi pristup u sabiranju, stupanj i vrste odstupanja vjernosti grafičkog zapisa od usmeno prenošene građe, a slijedom toga i kasnije teorijske interpretacije i estetske valorizacije te poimanje značenja teksta za ukupnost kulture kojoj pripada. Polazeći od povijesne činjenice da je veliki broj zapisa hrvatskih usmenih tekstova koji danas ulaze u antologijske izbore nastao djelovanjem stranih zapisivača, te da je udio usmene književnosti u emisionim procesima unutar poredbenih istraživanja hrvatske literature u europskom kontekstu bio češće predmet stranih nego domaćih slavista, problematizira se sociokulturni status usmenoknjiževnog fenomena u prošlosti i danas te se iznosi mišljenje da hrvatska književna i kulturna historiografija još uvijek nije adekvatno valorizirala usmenoknjiževni udio i niz aspekata tradicijske kulture kao dio vlastitog kulturnog identiteta.
Izvorni jezik: hrv
Kategorija: Znanstveni
Znanstvena područja:
Filologija,Etnologija i antropologija



  Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4