Opisana su tri tipa vrtića, u odnosu na komunikacijske odnose zaposlenika u njima, te im je pridodan i tzv. rezignirani vrtić, kao hipotetski produkt lošijeg radnog efekta i nedovoljno kvalitetnih međuljudskih odnosa. Koraci ka tzv. kolegijalnom vrtiću sastojali bi se u preciznom definiranju: popisa radnih zadaća svakog pojedinog zaposlenika, uloge u komunikacijskim procesima između zaposlenika, organizacije provođenja poslova različitih struktura i pojedinaca, pravednog i dosljednog sustava nagrađivanja u skladu s postignutim rezultatima rada, jasnih i realističnih očekivanja u odnosu na mogućnost provedbe radnih zadaća, uz pravovremeno informiranje o svim relevantnim činjenicama vezanim uz konkretni problem. Jasno, obavljajući svoju precizno definiranu dužnost, odgajatelj bi efikasnije samostalno doprinosio napredovanju i djeteta i dječjeg vrtića u cjelini. |
Sadržaj objavljen na bib.irb.hr (osim ako je drugačaije navedeno) podložan je pravilima Creative Commons licence
