hrvatski

Anksioznost i depresivnost kod cerebrovaskularne bolesti

U istraživanju smo usporedili razine anksioznosti i depresivnosti kod četiri skupine ispitanika koje su se razlikovali po svom zdravstvenom statusu te vrsti terapije u koju su bili uključeni. U prvoj skupini nalazilo se 46 zdravih osoba, u drugoj 54 osoba s cerebrovaskularnim poremećajima, ali koji nisu preboljeli inzult, u trećoj 42 bolesnika nakon inzulta koji su primali terapiju lijekovima i fizioterapiju, a u četvrtoj 37 sudionika koji se oporavljaju od cerebrovaskularnog inzulta, a osim uobičajene terapije uključeni su i u psihoterapiju. Sudionici su ispitani Zungovim SAS i SDS skalama, a kod sudionika s cerebrovaskularnim poremećajem (skupine 2, 3 i 4) primijenjen je i Barthelov indeks. Skupina zdravih sudionika imala je statistički značajno niže prosjeke na upitnicima depresivnosti i anksioznosti od tri skupine sudionika s cerebrovaskularnim poremećajima. Skupina sudionika s cerebrovaskularim smetnjama imala je statistički značajno niži prosječni rezultat u upitniku anksioznosti od skupine sudionika nakon inzulta koji nisu uključeni u psihoterapiju 3 i 12 mjeseci nakon dijagnoze te značajno niži prosječni rezultat u upitniku depresivnosti 12 mjeseci nakon dijagnoze. Sudionici koji su u sklopu svog oporavka od inzulta uključeni i u psihoterapiju pokazivali su statistički značajno manju razinu anksioznosti te depresivnosti od skupine sudionika koji su primali samo tradicionalnu post-inzultnu terapiju za drugu točku mjerenja, što ukazuje na određeni pozitivni efekt psihoterapije.

depresija; anksioznost; cerebrovaskularni inzult; psihoterapija

nije evidentirano