hrvatski

Povjerenje i društveni kontekst

Tijekom posljednje dekade, pod utjecajem empirijskih istraživanja i bogate dokazne građe o dobrobitima povjerenja za institucije, njezine članove i društvo u cjelini, pitanje povjerenja se izmjestilo s margina znanstvenog interesa u samo središte kako u filozofiji, sociologiji i psihologiji, tako i u političkim znanostima, ekonomiji i organizacijskoj teoriji. Unatoč tome, začudno je koliko je malo napora uloženo kako bi se integrirale ove različite perspektive unutar kojih je prepoznata važnost povjerenja u društvenim procesima i različitim kooperativnim djelatnostima. U radu razmatram dvije temeljne perspektive u razumijevanju fenomena povjerenja: (i) filozofijsku perspektivu, karakterističnu i za psihologijske teorije osobnosti, koja je primarno individualistička u smislu da se oslanja na individualne razlike u karakteru ili karakternim crtama ličnosti kao temeljnom motivacijskom faktoru i meti procjene pouzdanosti osobe ; (ii) perspektivu socijalne psihologije, sociologije, političkih i ekonomskih znanosti koja je usredotočena isključivo na socijalne aspekte ponašanja, interpersonalne transakcije između pojedinaca koji stvaraju i razaraju povjerenje, te na institucionalne posljedice. Temeljni je cilj ovog članka pokušati integrirati individualističku i socijalnu perspektivu unutar kompromisne kontekstualne perspektive koja predstavlja optimalni teorijski okvir za razumijevanje i detektiranje organizacijskih i institucionalnih barijera u stvaranju atmosfere povjerenja.

povjerenje; dokazna građa; kontekst; situacionizam; karakterne crte

nije evidentirano