hrvatski

EFEKTI STRATEGIJE SMANJIVANJA STRESA KOD DJECE I NJIHOVIH OBITELJI U PROCESU PRILAGODBE NA VRTIĆ

Polazak djeteta u vrtić predstavlja stres za dijete, njegovu obitelj i odgajatelje. Kako je dijete sklono projicirati suštinske osjećaje roditelja u svojim ponašanjima potrebno se u procesu prilagodbe na vrtić, osim na dijete, usredotočiti na ublažavanje stresa kod roditelja i odgajatelja. Stoga je osmišljena sustavna strategija smanjivanja stresa tijekom procesa prilagodbe, usmjerena na dijete, obitelj i odgajatelje. Na temelju rezultata primjene različitih vrsta mjernih instrumenata, izgleda da kroz opisani proces, polazak djeteta u vrtić za roditelja djelomično prestaje biti stresor, možda zbog &laquo ; ; filtriranja&raquo ; ; kroz upoznavanje konteksta vrtića s posljedičnim stjecanjem povjerenja. Razdoblje prilagodbe djeteta na vrtić, uobičajeno je u principu stresno za odgajatelje. Međutim, u ovom istraživanju rezultati samoprocjene odgajatelja pokazuju da je njihova iscrpljenost prosječna. Terapeutsko i suportivno djelovanje vjerojatno u pozitivnom smislu doprinosi općem stanju odgajatelja. S aspekta djece, mali broj djece pokazuje izrazite simptome stresa. Najčešća reakcija na odvajanje od roditelja i boravak u vrtiću je plač, koji se proteže kroz cijeli prvi mjesec djetetovog boravka u vrtiću.

prilagodba; stres; stresor; mehanizmi suočavanja sa stresom; iscrpljenost

nije evidentirano