hrvatski

Obnove iločkog dvorca u 19. stoljeću

Dvorac Odescalchi u Iloku jedan je od najznačajnjih spomenika graditeljstva u Slavoniji. Sagrađen na srednjovjekovnim ostacima u drugoj polovini 18. stoljeća od strane rimskih graditelja, temeljito je obnovljen i nadograđen (najmanje) dva puta tijekom 19. stoljeća, prvi put 1839. godine po projektu bečkog arhitekta Karla Rösnera, a drugi put 1889. od strane arhitekta Hermanna Müllera. U povijesti hrvatske arhitekture 19. stoljeća Karl Rösner bio je poznat gotovo samo po svom posljednjem i najznačajnijem radu - Strossmayerovoj katedrali Svetog Petra u Đakovu (1866.-1882.). Njegov rad u Iloku bio je do sada gotovo posve nepoznat ne samo u našoj već i u austrijskoj stručnoj literaturi. Obnovu dvorca Rösner je izvršio na poziv grofa Livija Odecalchija kojeg je upoznao u Rimu boraveći tamo na stipendiji 1830.-1833. godine. Vezu s ovom obitelji nastavlja po povratku u Beč gdje radi na Akademie der bildende Künste (Akademiji likovnih umjetnosti). Ugled koji je stekao radom na Akademiji omogućio mu je dobivanje niza poslova poput nadogradnje augustinskog samostana Klosterneuburg 30- tih godina 19. stoljeća, te redemptorističke crkve Presvetog Spasitelja na Rennwegu u Beču (1834.-1836). Kako je Rösner tada jedan od najcjenjenijih bečkih arhitekata, njegovo angažiranje u Iloku možemo promatrati i kroz prizmu težnji Odescalchijevih da dobiju što kvalitetnije rješenje za svoju građevinu. Projekti Rösnerove intervencije nisu sačuvani, no na osnovi suvremenih grafičkih izvora, njegove korespondencije s bratom Ambrosom i suvremenih konzervatorskih ispitivanja može se prilično jasno zaključiti što je ovaj arhitekt na dvorcu ostavio: nadogradio je južno krilo građevine, te pregradio staro pročelje ostatka dvorca, ujednačavajući ga i dajući mu novo, klasicističko lice. Druga dokumentirana obnova iločkog dvorca u 19. stoljeću obavljena je 1889. po projektima još jednog Bečanina, arhitekta Hermanna Müllera, učenika Friedricha von Schmidta (koji je završio đakovačku i izradio projekt za restauraciju zagrebačke katedrale). Müller se specijalizirao 80 – tih godina za projektiranje objekata ladanjskog karaktera, te stoga i nije čudno što ga Odescalchijevi angažiraju na svojem dvoru. Ovom je obnovom dvorcu dano sadašnje, historicističko lice.

Karl Rösner; Hermann Müller; obitelj Odescalchi; Ilok; dvorac Odescalchi; klasicizam; historicizam; arhitektura 19. stoljeća

nije evidentirano