Dosad se nije spominjao jezični dodir hrvatskoga čakavskoga i katalonskoga jezika. Kao dva najutemeljenija primjera toga dodira autor uzima dva leksička elementa, branda i lumblija, za koje ni fonetski ni semantički razlozi ne dopuštaju pomisao na povezivanje s jezicima s apeninske strane koji su za čakavske tuđice najčešći posrednici u preuzimanju.