hrvatski

Prilog pouzdanosti određivanja zaostalih naprezanja zabušivanjem

Poznavanje zaostalih naprezanja je važan parametar za određivanje čvrstoće, trajnosti i stabilnosti konstrukcija. Najčešće korištena i standardizirana metoda određivanja zaostalih naprezanja je zabušivanjem rupe. Opisani su različiti postupci zabušivanja i problemi koji se kod njih pojavljuju, a podrobnije je opisano zabušivanje čeonim glodalom s malim brojem okretaja od mjerenja na konstrukcijskim čelicima. Prikazana su načela modeliranja otpuštanja naprezanja analitičkim, numeričkim i eksperimentalnim putem.Opisana je međusobna veza različitih metoda proračuna i time objašnjena njihova različita osjetljivost na pogrešku mjerenja. Prikazana je korekcija dubine u točkama izračunate raspodjele zaostalih naprezanja. Dan je opis pogrešaka mjerenja i postupak procjene ukupne pogreške mjerenja. Utvrđena je pogreška mjerenja pri zabušivanju čeonim glodalom s malim brojem okretaja kod mjerenja na konstrukcijskim čelicima. Analiziran je izbor prirodne krivulje i njene interpolacije među točke izmjerenih deformacija otpuštanja. Opisano je načelo variranja debljine slojeva pri proračunu. Analiza osjetljivosti integralne metode proračuna dala je mogućnost opisa zaostalih naprezanja s najviše tri točke raspodjele. Postupak analize je opisan pomoću rezultata dobivenih mjerenjem i prikazano je poboljšanje u odnosu na ranije korištene postupke.

eksperimentalne metode; zaostala naprezanja; zabušivanje

nije evidentirano