hrvatski

Ljudski resursi u dječjim vrtićima i uloga psihologa

Temeljna snaga svakog poduzeća nisu ni tehnička oprema, ni informatička oprema, ni funkcionalna uređenost prostora, ni vrsta proizvoda / usluge koju daje, jer su svi ti faktori podložni transformacijama, a može ih se i nadomjestiti i zamijeniti. Osnovna snaga svake tvrtke je ljudski potencijal. U modernim tvrtkama upravljanje ljudskim potencijalom intenzivno se razvija i širi svoje područje djelovanja. Proces promjena kreće se od reaktivnog pristupa zaposlenicima do proaktivnog zadovoljavanja potreba i motiviranja ljudskih potencijala, dakle od selekcije pri prijemu zaposlenika ka razvoju postojećeg ljudskog potencijala, . Osnovni zadatak psihologa u predškolskoj ustanovi jest osiguravanje odgovarajućeg, sigurnog stabilnog i poticajnog okruženja, u kojem će svako dijete, zadržavajući svoju osobnu i obiteljsku autonomiju, rasti i razvijati se u ono što na osnovu svojih potencijala može postati. Bitan faktor u kreiranju takvog stabilnog i poticajnog okruženja je prvenstveno odgojitelj, ali i ostali, osobito stručni djelatnici vrtića. Stoga je važan zadatak psihologa kao preventivca u dječjem vrtiću sudjelovanje u organizaciji i provođenju trajnog i stalnog usavršavanja odgajatelja, s ciljem njihovog profesionalnog i osobnog rasta i razvoja te izgradnje njihovih profesionalnih kapaciteta. Koje poslove i zadatke vezane uz odabir i razvoj ljudskih resursa psiholozi u dječjim vrtićima u kojoj mjeri i s kojim utjecajem trenutno obavljaju, a koji su im potencijali i perspektive, pokušalo se istražiti kod stručnih suradnika - psihologa u dječjim vrtićima Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji. Premda rezultati ukazuju da je trenutačni utjecaj psihologa na kadrovsku problematiku relativno skroman, perspektive korištenja stručnih spoznaja psihologa za kreiranje kadrova koji osiguravaju sigurno i poticajno okruženje za dijete u dječjem vrtiću su velike. KLJUČNE RIJEČI: ljudski resursi, dječji vrtići, okruženje, psiholog, zadaće, perspektive ksenija.benakovic@email.t-com.hr josko.sindik@zg.t-com.hr LITERATURA 1. Bohlander, G., Snell, S., and Sherman, A. (2001). Managing Human Resources. South-Western College Publishing. 2. Cascio, W.F. (1998). Applied Psychology in Human Resource Managemen (5th ed.)., NJ: Prentice Hall. 3. Losey, M., Meisinger, S., and Ulrich, Dave. (2005). The Future of Human Resource Management. NJ: John Wiley &Sons, Inc. 4. Ulrich, D. (1997). Human Resource Champions, Boston, MA: Harward Business School Press

ljudski resursi; dječji vrtići; okruženje; psiholog; zadaće; perspektive

nije evidentirano