Cilj istraživanja bio je ispitati odnos između intrinzičnih i ekstrinzičnih životnih ciljeva, osnovnih psiholoških potreba i subjektivne dobrobiti i provjeriti je li u skladu s teorijom samoodređenja (Deci i Ryan, 1991 ; Sheldon i Kasser, 1998). Sudjelovalo je 439 studenata prve godine s četiri fakulteta. Primjenom strukturalnog modeliranja, provjerena su tri modela: za važnost životnih ciljeva, za njihovu trenutnu ostvarenost i za vjerojatnost ostvarenja u budućnosti. Provjerene su četiri hipoteze: (1) životni se ciljevi mogu podijeliti u dvije kategorije, intrinzične i ekstrinzične, (2) jedino intrinzični ciljevi omogućavaju ispunjavanje osnovnih psiholoških potreba za povezanošću, kompetencijom i autonomijom, (3) ispunjavanje osnovnih psiholoških potreba vodi većoj dobrobiti, (4) ekstrinzični ciljevi mogu također povećati osjećaj dobrobiti, ali samo direktno, a ne preko ispunjavanja psiholoških potreba, dok intrinzični ciljevi povećavaju dobrobit indirektno, preko ispunjavanja osnovnih psiholoških potreba. Sve su hipoteze potvrđene. Rezultati istraživanja u skladu su s rezultatima drugih istraživanja i s teorijom samoodređenja. |