hrvatski

LATENTNE OSOBINE I STANJA: O JEDNOJ GENERALIZACIJI KLASIČNE TEORIJE TESTOVA

U radu se analizira stupanj u kojem se opažene varijacije u mjerama ličnosti mogu pripisati stabilnim individualnim dispozicijama, situacijski specifičnim činiteljima i/ili interakcijskim efektima, te slučajnim pogreškama mjerenja. U skladu s pretpostavkama teorije latentnih stanja i crta formulirano je nekoliko modela strukturalnih jednadžbi koji u istraživanjima korelacijskog tipa omogućuju procjenu udjela situacijskih faktora u mjerama manje ili više stabilnih psiholoških svojstava. Stanja i osobine definirane su kao latentne varijable i uključene simultano u svaki od postavljenih modela. Postupci testiranja i usporedbe predloženih strukturalnih modela demonstrirani su na empirijskim podacima prikupljenim u okviru istraživanja procesa prilagodbe tijekom služenja redovitog vojnog roka. U ovom radu korišteni su rezultati na skalama neuroticizma i stanja anksioznosti prikupljeni u dva navrata na uzorku od 416 ispitanika muškog spola, uz vremenski razmak od 5 tjedana između dvaju mjerenja. Procijenjene vrijednosti parametara odabranih modela i pripadajući koeficijenti konzistencije i situacijske specifičnosti jasno pokazuju da i dispozicijski i situacijski odnosno interakcijski činitelji mogu objasniti značajne dijelove varijance rezultata obiju skala. Proporcije varijance opaženih rezultata koje je moguće pripisati djelovanju zajedničke latentne crte, odnosno faktorima situacije, variraju ovisno o točki mjerenja i intencionalnom predmetu mjerenja korištenih instrumenata.

klasična teorija testova; teorija latentnih osobina i stanja; linearni strukturalni modeli; dispozicijske i situacijske komponente varijance

nije evidentirano