hrvatski

Specijalne vrste kruha

Proizvodnja kruha ima dugu razvojnu povijest. Kroz stoljeća kruh je bio osnovna namirnica, odlučujućeg pa i sakralnog značaja. Tijekom vremena prehrambene navike čovjeka se mijenjaju, uvođenjem krumpira, riže, zatim uporabe mliječnih i mesnih proizvoda te voća i povrća. Također se i ponuda raznih vrsta kruha znatno promijenila. Žitarice, koje su nekada dominirale u raznim regijama, kao raž, ječam, zob, postupno su zamijenjene pšenicom. Upravo radi toga, što su različite žitarice pogodne za proizvodnju kruha i radi mogućnosti raznog stupnja izmeljavanja, u proizvodnji kruha pružaju se velike mogućnosti varijacija. Baš to i jeste jedan od razloga zašto konzumacija kruha nikada ne može dosaditi. Poznato je da u pojedinim regijama postoje različite navike potrošača na pojedine vrste kruha. U sjevernim dijelovima Europe postoji tradicija konzumiranja tamnijih vrsta kruhova, uglavnom raženih (germansko područje). U tzv. romanskom dijelu Europe ( Francuska, Italija), postoji tradicija konzumiranja bijelog kruha. Bijeli kruh je, osim toga, duže vrijeme bio simbol statusa i privilegija gornjeg sloja stanovništva (primjer za to je: paljenje mlinskih sita za vrijeme francuske revolucije i činjenica da radnička klasa preferira bijeli kruh). U današnje vrijeme tradicija konzumiranja kruha doživljava „ renaissance“ . Kruh proizveden od brašna dobivenog iz cijelog zrna sve više ulazi u našu prehranu. Nove spoznaje o nutricionističkoj i biološkoj vrijednosti pšeničnog zrna dovode do sve veće proizvodnje tamnih vrsta kruhova kao i kruha od bijelog brašna u kojem su sadržani svi sastojci koji pozitivno utječu na normalno funkcioniranje ljudskog organizma. Zašto je to tako može se zaključiti iz građe i sastava pšeničnog zrna.

žitarice; proizvodnja kruha; specijalne vrste kruha

nije evidentirano