Uvod: Vertebralne arterije čine 30% krvne opskrbe mozga, opskrbljujući pretežno stražnje dijelove mozga. One čine stražnji dio Willisova arterijskog kruga i odgovorne su za krvnu opskrbu cerebeluma, ponsa, srednjeg uha te gornjih dijelova kralježnične moždine i njenih ovojnica. S obzirom na činjenicu da 15% moždanih udara zahvaća stražnje dijelove mozga važno je imati na umu važnost poremećaja koje mogu uzrokovati promjene hemodinamike vertebralnih arterija. Cilj: Cilj ovog istraživanjaje bio usporediti morfološke i hemodinamske karakteristike vertebralnih arterija bolesnika s moždanim udarom i usporediti ih s morfološkim i hemodinamskim karakteristikama bolesnika bez moždanog udara. Ispitivani parametri su: spol, dob, promjer desne vertebralne arterije, promjer lijeve vertebralne arterije, promjer uže vertebralne arterije, ukupni promjer obje vertebralne arterije, promjer hipoplastične vertebralne arterije, hemodinamika u desnoj i lijevoj vertebralnoj arteriji te otpori u desnoj i lijevoj vertebralnoj arteriji. Ispitanici i postupci: Analizirane su morfološke i hemodinamske karakteristike 207 bolesnika kojima je tijekom 2002. godine napravljena pretraga vertebralnih arterija obojenim doplerom (CDFI). Mjerenja su vršena u V2 segmentu vertebralne arterije, najčešće između vratnih kralježaka C6 i C5, upotrebom linearne sonde od 10 mHz na aparatu Aloka Prosound SSD-5500. Kriteriji za uredan CDFI nalaz nad vertebralnim arterijama su: promjer vertebralne arterije od 2~ mm, sistoličke srednje brzine strujanja krvi od 0, 35~, 70 m/s i zadovoljavajući cirkulatorni otpor u vertebralnim arterijama. Rezultati: U skupini od 207 bolesnika biloje 68 bolesnika s moždanim udarom i 139 bolesnika koji nisu imali moždani udar ; 117 žena i 90 muškaraca. U ispitivanoj skupini od 68 bolesnika s moždanim udarom bilo je 25 žena i 43 muškaraca. U skupini bez moždanog udara bilo je 92 žena i 47 muškaraca. Skupine su pokazale značajne razlike u dobi bolesnika, bolesnici s moždanim udarom su bili u prosjeku 8 godina stariji od bolesnika bez moždanog udara. Također, bolesnici s moždanim udarom imali su više otpore u vertebralnim arterijama od bolesnika koji nisu imali moždani udar. Ostali ispitivani parametri nisu pokazali statistički značajne razlike. Zaključak: Bolesnici s moždanim udarom su stariji od bolesnika bez moždanog udara te imaju više otpore strujanja krvi u vertebralnim arterijama dok hemodinamika pokazuje samo manje razlike u odnosu na spol i prisutnost bolesti. Takoder su uočene neke razlike u ispitivanim parametrima izmedu skupina muškaraca i žena. Ispitivan_je vertebralnih arterija ostaje ključno u cjelokupnoj procjeni moždane bemodinamike.

Etnologija i antropologija,Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita,Kliničke medicinske znanosti