hrvatski

Država i obitelj u prevenciji ovisnosti

Istraživanje (ESPAD 2003) epidemiološka analiza podataka sustava za tretman, značajan rast umrlih od predoziranja kao i podaci o rastu određenih oblika kriminaliteta (osobito razbojstva, pljačke) nedvojbeno ukazuju na pogoršanje stanja u svezi sa zlouporabom droga posljednje 4 godine. U javnim raspravama o temi „ suzbijanje zlouporabe droga“ najčešće se izriče stav: “ najvažnija je prevencija” ili “ važnije je spriječiti nego liječiti” , “ represija je skupa i posljednja djeluje, isplativija je prevencija” . Točno je da bi glavna orijentacija dobro osmišljene Nacionalne strategije suzbijanja zlouporabe droga trebalo biti primarno preventivno djelovanje, dakle zaštita onih koji su još “ zdravi” djece i mladeži u procesu odrastanja. Pritom se obično zaboravlja međuodnos etioloških čimbenika i epidemiološke mehanizme kojima se problem širi na nove osobe i koji određuju hoće li štetne posljedice zlouporabe droga imati 5%, 10%, 15 ili više postotaka osoba od svake generacije rođenih. Koji su to dominantni etiološki društveni čimbenici i koje bi protumjere društvo trebalo poduzimati kroz Nacionalni program, kako bi incidencija žrtava droga bila što niža? Nabrojat ćemo nekoliko najvažnijih. 1. Kvaliteta života, odgoja i obrazovanja djece i mladih u procesu odrastanja. Lošija kvaliteta rezultira većom potražnjom za psihoaktivnim sredstvima. Kako djecu, koja su po svojim potrebama toliko različita, učiniti prirodno radosnim. Nezadovoljna, frustrirana i nesretna djeca i mladi znatno su skloniji rizičnom ponašanju i teže ih je motivirati da svjesno čuvaju zdravlje kao pretpostavku dugog i sretnog života. Funkcionalna obitelj i učinkovito roditeljstvo najbolja su zaštita djece od svih pogubnih skretanja. Budući da je više “ bolesnih” i disfunkcionalnih obitelji, sve je važnija uloga države i njenih institucija da, pomažući obitelji, pridonosi zaštiti djece. S obzirom da je kvalitetna primarna prevencija odgoj i učenje zdravog samozaštitnog ponašanja (što uključuje ugrađivanje u mentalni prostor svjesnih mehanizama kojima pojedinac izbjegava rizična ponašanja), a odgoj je proces koji traje godinama, prvi stup prevencije trebala bi osiguravati država putem školskih institucija. Školski program prevencije ovisnosti treba biti posebno osmišljen pristup djeci njihovih “ učitelja” koji permanentno djeluje kao integralni dio odgojno obrazovnog procesa. Prema hrvatskoj Nacionalnoj strategiji taj program sadrži 10 elemenata. 2. Nešto stariji vršnjaci, konzumenti droga i osobito ovisnici, ako ih se kroz sustav tretmana ne stavlja pod stručni nadzor, stvaraju moćnu supkulturu koja neposrednim i proaktivnim djelovanjem nepovoljno utječe na oblikovanje stila života i načina zabave rizičnog dijela “ još zdrave” populacije mladih koju naprosto uvlače u svoj krug. “ Bolesni” su most koji povezuje sustav organiziranog kriminala i “ nove žrtve” . Zato nije moguće osigurati učinkovitu primarnu prevenciju bez dobro organiziranog sustava za provođenje sekundarne prevencije. 3. Što je veća ponuda a time i lakša dostupnost droga, veći je rizik za “ još zdrave” da će se naći u rizičnoj situaciji i započeti sa uzimanjem. Zato je teško i izmjeriti mogućnost doprinosa u zaštiti mladeži u primarno preventivnom smislu ako se na lokalnoj razini osjeća učinkovitost represije u smislu smanjenja ponude droga i utjecaja organiziranog kriminala i njihovih koruptivnih sprega. Velika razlika u pojavnosti ovisnika od grada do grada u najvećoj je mjeri uzrokovana razlikama u organiziranosti ponude droga, odnosno razlikama u učinkovitosti i kvaliteti represivnog aparata. 4. Na lokalnoj razini potrebno je posebno voditi računa o ranom prepoznavanju i zaštiti visoko rizične kategoriji djece i mladeži. Rizičnost nastaje kao posljedica “ patologije” obitelji i/ili psihobiološke dispozicije jednog dijela djece i mladeži koju po ekspresiji njihovog ponašanja što prije treba uočiti i zaštititi nizom osobno usmjerenih dodatnih mjera i postupaka (koje se poduzimaju kako u školi, tako i u sklopu “ izvanškolske” prevencije). Zaključno naglašavam da je samo neposrednim, kontinuiranim i koordiniranim radom dovoljnog broja osposobljenih i angažiranih stručnjaka (specijalista i profesionalaca za pojedina pitanja iz područja ovisnosti i to prvenstveno u državnim institucijama) moguće kvalitetno provoditi Nacionalni program (utemeljen na Nacionalnoj strategiji), a time i smanjiti pojavnost zlouporabe droga, ovisnosti i svih pratećih sekundarnih posljedica. No takav pristup ni u budućnosti neće biti moguć bez mudrih političkih odluka.

obitelj; ovisnost; prevencija

nije evidentirano