hrvatski

Diskrecijska ocjena

Diskrecijska (slobodna) ocjena je jedan od "klasičnih" oblika slabije vezanosti pravnom normom (uz tumačenje prava i pronalaženje pravne norme). Diskrecija se ponekad pogrešno poistovjećuje i s: arbitrarnošću ; situacijom u kojoj se zakonodavac ustegne od postavljanja apstraktnog pravila za sve jednake slučajeve, ali se pritom obraća nekome trećem faktoru, po čijem pravilu se uprava treba rukovoditi ; popunjavanjem pravnih praznina ; tehničkom ocjenom ; slobodnom ocjenom dokaza ; subjektivnim djelovanjem uopće i(li) s faktičnom nemogućnošću zakonske kontrole takvog djelovanja. Diskrecijsko odlučivanje prisutno je kako u materijalnome, tako i postupovnom pravu. Prije svega je svojstveno upravnoj djelatnosti, ali nije ograničeno na nju. Bitni elementi instituta diskrecijske ocjene jesu zakonska ovlast te individualizirani i konkretizirani odabir između dopuštenih alternativa, u skladu s svrhom dane ovlasti. Diskrecijska ocjena podložna je kontroli zakonitosti i svrhovitosti. Angloamerički pristup diskreciji samo se djelomice podudara s kontinentalnoeuropskim, pa je u tekstu ukratko zasebno analiziran. O kompleksnosti materije diskrecije govori i Krbekov citat: “ Ali ja još i sada ostajem pri tvrđenju da je jedva koji termin unio u upravno pravo toliku konfuziju kao slobodna ocjena, i da bi moglo i vrlo lijepo i bez nje biti” .

diskrecijska ocjena; oblici slabije vezanosti pravnom normom

nije evidentirano