Mit neprimjetnosti filmske glazbe (CROSBI ID 132881)
Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad
Podaci o odgovornosti
Turković, Hrvoje
hrvatski
Mit neprimjetnosti filmske glazbe
S nekim izuzecima, većina autora i teoretičara filmske glazbe smatra da ona treba biti u narativnom filmu 'nečujna', 'neprimjetna'. Autor teksta smatra tu tezu empirijski krivom, jer se u filmu tipično vrlo dobro razlikuje popratna glazba (posebno nadodana) od prizorne glazbe (one koja ima izvor u prikazanim prizorima). U posebnom se odjeljku razmatraju kriteriji jasnog razlikovanja prizorne glazbe od popratne (prouzročenost, sinkronost, identifikacijska prikladnost, perspektivnost zvuka...). Popratna glazba nije 'nečujna', kao ni 'prizorna'. S druge strane, i u klasičnom narativnom filmu postoje mjesta na kojima se popratnu glazbu namjerno čini itekako 'čujnom'. Naglašavanje samo onih dijelova uporabe popratne glazbe gdje se nju potiskuje u pozadinu pažnje na uštrb dijelova gdje je ona naglašeno prisutna dovodi do 'mita o neprimjetnosti filmske glazbe' koji je spomenut u naslovu članka. Članak nudi i povijesno-psihološko tumačenje nastanka mita, i zalaže se za izdiferenciraniji teorijski pristup problemu popratne glazbe u filmu.
filmska glazba; percepcija filmskog zvuka; teorija neprimjetnosti filmske glazbe
Predočena je nelektorirana verzija teksta.
engleski
Myth of Imperceptibility of Film Music
nije evidentirano
film music; perception of film sound; theory of film music inaudibility
nije evidentirano