hrvatski

Psihodijagnostika u sportu - sredstvo i temelj realizacije potencijala sportaša

Suvremeni sport postao je najpopularnijim i najintrigantnijim kontekstom postignuća. Bez obzira o razini sporta, sve je veći pritisak javnosti za postizanjem uspjeha i sve je prisutniji imperativ rezultata. Stoga je sve češća dilema kako povećati šanse za uspjeh, kako omogućiti trenerima i sportašima maksimalnu realizaciju svih potencijala. Ukoliko se sportskom treningu želi pristupiti cjelovito, ističe se nužnost definiranja i kontroliranja svih faktora koji mogu utjecati na kvalitetu trenažnog procesa i natjecateljsku učinkovitost. Istraživanja pokazuju da su psihološke vještine faktor o kojem u najvećoj mjeri ovisi hoće li sportaš ostvariti svoje potencijale, ključne su za razlikovanje pojedinca izvanrednog sportskog talenta koji je postao vrhunski sportaš od onog također izvanredno talentiranog koji je ostao nezamijećen u svijetu sporta (Smith i sur., 1995). Sve je češća praksa, osobito u vrhunskom sportu, uključivanje sportskog psihologa u tim stručnjaka zadužen za pripremu sportaša. Najopćenitije rečeno, rad sa sportskim psihologom sportašu daje mogućnost nadogradnje fizičke spremnosti mentalnom čvrstoćom, sposobnošću da konzistentno djeluje na rubu maksimuma iskoristivosti vlastitog talenta i sposobnosti, neovisno o okolini i uvjetima natjecanja (Loehr, 1995). Svaka psihološka intervencija, međutim, mora biti utemeljena na dijagnostičkim podacima. Psihodijagnostika u sportu predstavlja skup psihologijskih metoda i postupaka koji omogućuju procjenu karakteristika pojedinca ili ekipe. Obuhvaća primjenu psihologijskih i za sportsko okruženje specifično konstruiranih testova i upitnika, intervju sa sportašem/sportašima, intervju s trenerom ili drugim članovima stručnog stožera, situacijsko praćenje ponašanja pojedinca ili ekipe i analizu grupne dinamike. Psihodijagnostika u sportu omogućava uvid u razinu psihološke pripremljenosti sportaša ili ekipe, procjenu individualnih i timskih karakteristika, procjenu rizičnih faktora koji mogu djelovati na individualnu/timsku uspješnost, te daje sveobuhvatan uvid u potencijale i preferencije pojedinca, što je značajan segment preporuke za odabir pojedincu najprikladnijeg sporta. Konačni ishod psihodijagnostičke obrade je mišljenje psihologa, u obliku pismenog izvještaja koji sadrži preporuke za rad sa sportašima ili ekipom, formirane na temelju prikupljenih podataka. Dobivene informacije strogo su povjerljive i mogu se koristiti jedino u svrhu usavršavanja ili poboljšavanja rada sa sportašem, a radi njegove dobrobiti. Naglasak je na identifikaciji sportaševih snaga i potencijala, te pronalaženju načina njihova što kvalitetnijeg iskorištavanja i unaprjeđivanja, u cilju što boljeg upravljanja sportskom formom i što kvalitetnije sportske izvedbe.

psihodijagnostika ; sport ; psihologija sporta

nije evidentirano