crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 308902

Knjiga

Autori: Raboteg-Šarić, Zora; Bouillet, Dejana; Marinović, Lovorka
Naslov: Trgovanje ljudima kako ga vide mladi u Hrvatskoj : razumijevanje problema i mogućnosti prevencije
( Human Trafficking in the Eyes of the Youth in Croatia : Understanding the Problem and Prevention Possibilities )
Vrsta knjige: monografija
Izdavač: Međunarodna organizacija za migracije
Grad: Zagreb
Godina: 2007
Stranica: 176
ISBN: 978-953-99721-5-6
Ključne riječi: trgovanje ljudima; mladi; prevencija; edukacija
( human trafficking; youth; prevention; education )
Sažetak:
Trgovanje ljudima jest pojava koja uključuje i odnosi se na vrbovanje, prijevoz, organiziranje prebacivanja, skrivanje ili prihvat osoba uporabom prijetnja ili sile ili drugih oblika prinude, otmice, prijevare, obmane, zlouporabe ovlasti ili položaja ranjivosti ili davanja i primanja novca ili usluga kako bi se dobio pristanak osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom. Ono je rasprostanjeno na svim kontinentima i u velikom broju država, a nedostatak znanja i podataka o trgovanju ljudima, među djecom i mladima te u široj javnosti, dovodi do toga da prevladava shvaćanje kako se takve pojave događaju negdje drugdje, izvan vlastite države, što pogoduje zločinačkim djelatnostima ljudi uključenih u lanac trgovanja ljudima. Iako se Hrvatska u lancu trgovanja ljudima sve donedavno smatrala tek tranzitnom državom, danas je potvrđeno da se ona pojavljuje i kao odredišna zemlja, ali i kao zemlja iz koje se vrbuju žrtve trgovanja. Djeca i mladi čine skupinu koja je u lancu trgovanja ljudima osobito izložena opasnosti viktimizacije. Učenici srednjih škola posebno su ranjiva skupina jer će se uskoro naći pred odlukom o ulasku na tržište rada ili o nastavku školovanja, pri čemu će mnogi nastaviti samostalan život izvan mjesta svoga stalnog boravka. Stoga je publikacija "Trgovanje ljudima kako ga vide mladi u Hrvatskoj – razumijevanje problema i mogućnosti prevencije" posvećena trgovanju djecom i mladima kao posebnom dijelu trgovanja ljudima. Ona uključuje sagledavanje ovoga problema sa stručnog i znanstvenog aspekta. U uvodnom dijelu razrađene su definicije i glavna obilježja problema trgovanja ljudima s posebnim naglaskom na značajnije međunarodne dokumente koji se odnose na trgovanje djecom, a obrađeni su i mogući rizici i percepcija problema trgovanja ljudima u Hrvatskoj. Veći dio publikacije sadrži pregled i obrazloženje oblika, metoda i uzroka trgovanja djecom te analizu rezultata dobivenih istraživanjem kojeg je 2004. godine provela Međunarodna organizacija za migracije u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa. Ciljevi rečenog istraživanja jesu: prepoznavanje i određivanje razine do koje su hrvatski učenici srednjoškolske dobi upoznati s problemom trgovanja ljudima, spoznavanje njihovih iskustava i stavova o toj pojavi te procjena njihove svijesti o opasnosti da i sami postanu žrtvama trgovanja ljudima. Svrha provedenog istraživanja sadržana je u pripremi sustavne edukacije mladih o mogućim opasnostima i načinima zaštite od trgovanja ljudima koja je predviđena Nacionalnim planom za suzbijanje trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno anketnim ispitivanjem i organizacijom fokus grupa. Anketno istraživanje temeljilo se na posebno oblikovanom upitniku od 35 pitanja, od kojih mnoga uključuju dodatna pitanja, ljestvice procjena ili niz predloženih odgovora, a odnose se na sociodemografska obilježja ispitanika, planove srednjoškolaca u njihovoj profesionalnoj budućnosti, vrjednosne sustave, stavove o ulogama muškaraca i žena u društvu te reakcije u pretpostavljenim nasilničkim situacijama u vezama, opću informiranost o trgovanju ljudima, izvore informacija te stavove prema trgovanju ljudima i žrtvama trgovanja. Kvalitativni dio istraživanja proveden je organiziranjem 14 fokus grupa u kojima su sudjelovali učenici i učenice iz 10 srednjih škola, dvaju učeničkih domova i jednoga kluba mladih. Sudionici fokus grupa odgovarali su na sljedeća pitanja: • Kako biste Vi definirali pojam trgovanja ljudima? • Opišite jedan primjer Vašeg susreta s pojmom trgovanja ljudima! • Koji su, prema Vašemu mišljenju, osnovni načini na koje netko postaje žrtvom trgovanja? • Za koja se ljudska prava najviše zakidaju žrtve trgovanja ljudima? • Mislite li da biste Vi osobno mogli postati žrtvom trgovanja ljudima i zašto? • Koje načine i sredstva suzbijanja trgovanja ljudima Vi predlažete? U anketnom istraživanju sudjelovalo je ukupno 950 srednjoškolaca obaju spolova iz 25 naselja u Hrvatskoj. Prosječna dob sudionika istraživanja jest 16, 6 godina. Fokus grupama ukupno je obuhvaćeno 275 učenika srednjih škola. Najviše je sudionika fokus grupa u dobi od 17 godina. U uzorku je podjednak broj srednjoškolaca i srednjoškolki. Anketno istraživanje provedeno je na reprezentativnom, a kvalitativno na prigodnom uzorku. Glavni nalazi Istraživanje je urodilo brojnim zanimljivim rezultatima, pri čemu su rezultati anketnog istraživanja u velikoj mjeri potvrđeni fokus grupama. Pokazalo se da je većina mladih čula za problem trgovanja ljudima u svrhu njihova iskorištavanja. Upoznatost s problemom trgovanja ljudima iznadprosječna je među učenicima koji polaze škole u Zagrebu i okolici i u Dalmaciji, blizu prosjeka u Slavoniji, kao i u Istri, Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru, a ispodprosječna u sjevernoj Hrvatskoj te u Lici, Kordunu i Banovini. Mladi iz većih sredina nešto su bolje upoznati s problemom trgovanja ljudima od mladih koji žive u manjim mjestima. Učenici trogodišnjih stručnih škola znatno su slabije informirani o ovom problemu od učenika koji polaze gimnazije i četverogodišnje stručne škole. Nešto više od polovine ispitanika smatra da trgovanje ljudima u Hrvatskoj nije osobito izraženo. Djevojke i stariji učenici ovaj problem ocjenjuju ozbiljnijim od mladića i mlađih učenika. Na pitanje o tome je li u sredini u kojoj žive bilo slučajeva trgovanja ljudima, potvrdno je odgovorilo 6, 7 posto sudionika istraživanja, pri čemu ove spoznaje češće imaju mladi iz većih naselja. Najviše učenika upoznalo se s problemom trgovanja ljudima putem televizije i iz novinskih članaka. Mladi su se u znatno manjoj mjeri o problemu trgovanja ljudima informirali putem plakata, brošura i različitog promidžbenog materijala. Približno svaki peti sudionik istraživanja doznao je o trgovanju ljudima putem interneta, od prijatelja ili poznanika, roditelja ili u školi. Razina informiranosti o trgovanju ljudima iznadprosječna je među učenicima koji polaze gimnazije i četverogodišnje stručne škole, a ispodprosječna među učenicima trogodišnjih stručnih škola. Cjelovitije poimanje trgovanja ljudima obilježava ispitanike čija saznanja o trgovanju ljudima potječu iz više izvora (medija, škole i roditelja ili drugih članova obitelji). Najveći broj ispitanih srednjoškolaca odgovornima za pojavu trgovanja ljudima smatra same trgovce ljudima i njihovu želju za zaradom te nedostatak znanja i informacija o stvarnim opasnostima od trgovanja ljudima. Srednjoškolci nadalje uzroke trgovanja ljudima nalaze u neodgovarajućoj zakonskoj regulativi i slabim moralnim vrijednostima. Djevojke i polaznici gimnazija slažu se u većoj mjeri od mladića i polaznika stručnih škola s tvrdnjom da su neznanje i nedostatak informacija o stvarnim opasnostima odgovorni za trgovanje ženama radi seksualnog iskorištavanja. Posebna opasnost viktimizacije mladih u lancu trgovanja ljudima sadržana je u njihovoj potrebi za osamostaljivanjem i zapošljavanjem. Naše je istraživanje pokazalo kako se čak dvije trećine srednjoškolaca slaže s mišljenjem da se u drugoj državi može lako zaraditi puno novca, a isto toliko bi se osjećalo potpuno sigurnima ako bi dobili ponudu za rad u inozemstvu od nekog koga dobro poznaju. Istodobno, više od četvrtine učenika iskazuje nerealna očekivanja u svezi s mogućnosti zakonitog zapošljavanja u inozemstvu, smatrajući da lako mogu dobiti dozvolu za rad kada se nađu u drugoj državi. Mladi najviše vjeruju preporukama bliže rodbine za određeni posao te informacijama koje dobiju putem legalne agencije za zapošljavanje. Znakovito je ipak kako bi čak 15, 7 posto učenika iz ukupnog uzorka prihvatilo bilo kakav posao, samo da je dobro plaćen, a 16 posto učenika prihvatilo bi posao čak i onda kada nisu dobro obaviješteni o uvjetima posla i poslodavcu. Istodobno, približno dvije petine ispitanih učenika željelo bi se preseliti na duže vrijeme u neku drugu državu. U većoj bi mjeri željeli migrirati učenici koji u životu više vrjednuju dobru zabavu, novac i uspjeh u karijeri. Rezultati općenito pokazuju da su muškarci, učenici stručnih škola te učenici nižih razreda skloniji podcjenjivanju rizika da bi mogli postati žrtvama trgovaca ljudima te da su u nešto većoj mjeri usvojili takve stavove i nazore zbog kojih mogu biti skloniji rizičnijem ponašanju i imati manje kapacitete da se suoče s negativnim utjecajima i pokušajima manipulacija trgovaca ljudima. Na veliku neujednačenost srednjoškolaca u poznavanju opasnosti trgovanja ljudima ukazuje i podatak prema kojem ni jednom ispitaniku nije poznat cjelovit pojam trgovanja ljudima, nego su im poznati samo pojedini oblici ove pojave. Kao moguće načine viktimizacije ispitanici (poglavito sudionici fokus grupa) prepoznali su otmicu, siromaštvo, traženje posla, namamljivanje (uz prevlast lažnih poslovnih ponuda), rizična ponašanja potencijalnih žrtava, prodaju djece, ali i šire socijalne uvjete u državama podrijetla žrtava (poput siromaštva, nezaposlenosti, nepoštovanja ljudskih prava i dr.). Mogućnost viktimizacije putem bračnih ponuda i intimnih veza prepoznaje zabrinjavajuće malen broj ispitanika. Pokazalo se također da mnogi ispitanici problem trgovanja ljudima smještaju u zemlje Trećeg svijeta, dok se mogućnost viktimizacije u Hrvatskoj svodi na zanemarivu vjerojatnost. Većina mladih smatra da oni ne bi nikada mogli postati žrtvama trgovanja ljudima (jer ta pojava u Hrvatskoj nije prisutna, jer su dovoljno oprezni, kreću se u dobrom društvu i dr.), ali je ipak značajan udio onih koji smatraju da ova mogućnost postoji. Među ovim ispitanicima najviše je onih koji drže da im se to može dogoditi jer nisu dovoljno upoznati s mogućim teškoćama i opasnostima vezanim uz traženje posla u inozemstvu. Stoga ne iznenađuje podatak o približno polovini mladih koji bi željeli doznati nešto više o trgovanju ljudima putem nekog oblika edukacije u školi. Posebno je izražena potreba za informiranjem o konkretnim primjerima, stvarnoj zastupljenosti trgovanja ljudima u našem društvu i učinkovitim modelima zaštite od trgovanja ljudima. Naglašena je i potreba kvalitetnije informiranosti potencijalnih žrtava o legalnim mogućnostima zapošljavanja u inozemstvu. Posebnu skupinu odgovora čine oni u kojima se predlaže kvalitetnija zastupljenost trgovanja ljudima u medijima, uključujući spotove, reklame i tematske letke. Ispitanici su također prepoznali potrebu uvođenja različitih sigurnosnih mjera u društvo (strože kažnjavanje počinitelja ovoga kaznenog djela, stroži nadzor granica, veću nazočnost policije na ulicama, učinkovitiji rad sigurnosnih služba, borbu protiv korupcije i sl.). Zanimljivo je da gotovo polovina učenika predlaže kažnjavanje klijenata koji traže usluge prostitutki jer u njima vide uzrok problema. Među ispitanicima bilo je i onih koji su ukazali na potrebu šire društvene akcije, uključujući kvalitetnije poštovanje ljudskih prava, rad na promjeni svjetonazora i stavova da su novac i bogatstvo jedina sredstva za zadovoljstvo i sreću i sl., poticanje aktivizma građana, uređenje okupljališta mladih (sportskih igrališta) i škola, ali i na potrebu otklanjanja osnovnih uzroka zbog kojih ljudi uopće mogu postati žrtvama trgovanja. Preporuke Rezultati istraživanja o informiranosti i stavovima srednjoškolaca o trgovanju ljudima nedvosmisleno ukazuju na potrebu neodgodive provedbe mjera predviđenih Nacionalnim planom za suzbijanje trgovanja ljudima, u dijelu koji se odnosi na edukaciju djece i mladih. Radi se o moralnoj, etičkoj i odgojnoj društvenoj obvezi usmjerenoj umanjivanju rizika viktimizacije djece i mladih u ovoj unosnoj međunarodnoj zločinačkoj djelatnosti. Pokazalo se, nadalje, da ulogu nositelja ove aktivnosti neizbježno moraju preuzeti odgojno-obrazovne ustanove, poglavito srednje škole. Ciljeve sustavne edukacije trebalo bi ostvariti na trima razinama: - prva razina: osiguravanje znanja i sposobnosti koje će mladim osobama pomoći kako bi se odgovarajuće zaštitile od opasnosti da upravo oni postanu žrtavama trgovanja ljudima ; - druga razina: razumijevanje širega društvenoga konteksta u kojem se ova djelatnost odvija, s namjerom razvoja mehanizama koji će osigurati odgovarajuću zaštitu osobito rizičnih skupina djece i mladih i umanjiti mogućnost njihova osobnog uključivanja u lanac trgovanja ljudima (kao sudionika u organiziranju trgovanja ljudima, kao korisnika usluga žrtava trgovanja ljudima te kao žrtava) ; - treća razina: odgoj i obrazovanje o ljudskim pravima, odnosno razvoj vrjednosnog sustava mladih koji pridonosi jačanju mogućnosti donošenja odgovarajućih odluka u složenim gospodarskim, ekonomskim, političkim i socijalnim uvjetima, kao i poticanje aktivnog sudjelovanja mladih u izgradnji demokratskoga društva u kojem se ljudska prava u potpunosti poštuju. U završnom dijelu studije autorice predlažu različite edukacijske modele putem kojih je moguće postići navedene ciljeve, pozivajući odgovorne društvene činitelje na ulaganje dodatnih napora i naglašavajući iskazanu želju ispitanika za aktivnim sudjelovanjem u izgradnji sigurnijeg i pravednijeg društva. Predloženi modeli edukacije mladih o trgovanju ljudima na prvoj razini uključuju informativne satove razrednih odjela (slijedom unaprijed pripremljenoga protokola) i široku raspodjelu edukacijskih materijala u srednjim školama. Na drugoj se razini predlaže dodatna edukacija dijela prosvjetnih djelatnika te razrada preventivnih programa usmjerenih razvoju identiteta i kompetencije mladih, kao i pružanju potpore u njihovu razvoju, što podrazumijeva suradnju obrazovnih i drugih služba potpore mladima u lokalnim zajednicama. Treća razina edukacije mladih s ciljem prevencije trgovanja ljudima podrazumijeva, pak, široku edukaciju o ljudskim pravima, poticanje aktivnog sudjelovanja mladih u stvaranju društvenog okruženja i, ponajviše, stvaranje školskog i šireg društvenog okruženja u kojem se ljudska prava u najvećoj mogućoj mjeri promiču i poštuju.
Projekt / tema: 100-1001172-1069, 194-1941558-1527
Izvorni jezik: HRV
Kategorija: Znanstvena
Znanstvena područja:
Psihologija,Pedagogija
Upisao u CROSBI: Dejana Bouillet (dejana@idi.hr), 23. Lis. 2007. u 11:21 sati
Napomene:
Knjiga je u cijelosti tiskana i na engleskom jeziku.



  Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4