hrvatski

Od tradicijske proizvodnje alkoholnih pića do komunikacije baštinskog elementa

Dosadašnja istraživanja tradicijske proizvodnje alkoholnih pića u hrvatskoj etnološkoj i kulturnoantropološkoj znanosti pronalazila su mjesto u okviru radova o privredi pojedinog kraja, osobito u radovima o voćarstvu i vinogradarstvu. Namjera ovog rada je ukazati na dio kućne radinosti koja je zapisana u etnografskoj građi, a koja u posljednje vrijeme poprima nov oblik razvoja. Proizvodnja alkoholnih napitaka vraća se u mala obiteljska gospodarstva koja nastoje objediniti proces proizvodnje grožđa i voća do destilacije i stavljanja napitaka u boce. Upravo se na tim primjerima ogleda vrijednosni okvir prema kojem se oblikuje jedan općenit stav kojim se sve više cijeni, njeguje i uči vlastita prošlost. Baština je, posebice ona ruralna, na prostoru Republike Hrvatske nedovoljno i neadekvatno interpretirana. Suvremeno poimanje baštine neizostavno podrazumijeva njenu upotrebu, pri čemu interpretativni i komunikacijski aspekt ima najznačajniju ulogu. Kompleksni pojam baštine, te njena važnost u izmijenjenim društvenim odnosima utječu na stvaranje novih prezentnih oblika. Upravljanje baštinom postaje nužan element u procesima planiranja i programiranja turističke ponude, kao i sveukupnog razvoja općenito.

tradicijska proizvodnja alkoholnih pića; etnografska građa; interpretacija; upravljanje baštinom

nije evidentirano