hrvatski

Anksiozna osjetljivost i psihosomatski simptomi kod djece i adolescenata

Anksiozna osjetljivost se opisuje kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću, a koji proizlazi iz uvjerenja da ti simptomi i tjelesne senzacije mogu imati negativne tjelesne, psihološke i socijalne posljedice. U dosadašnjim istraživanjima u okviru zdravstvene psihologije anksiozna osjetljivost se pokazala dobrim prediktorom tzv. interoceptivnog straha, tj. straha od tjelesnih senzacija za vrijeme nekih tjelesnih napora ili zdravstvenih tegoba. Tako se pokazalo da je u usporedbi sa simptomima boli, simptomima somatizacije, crtom anksioznosti i simptomima paničnog napada, anksiozna osjetljivost najbolji prediktor straha od boli kod djece. Djeca koja imaju visoke razine anksiozne osjetljivosti doživljavaju iste razine boli značajno intenzivnije u usporedbi s djecom koja imaju prosječne ili niske razine anksiozne osjetljivosti. U istraživanju je sudjelovalo 278 ispitanika u dobi od 10 do 15 godina. Primijenjene su dvije skale: Skala anksioznosti (SKAD-62) i Upitnik psihosomatskih simptoma za djecu i adolescente (PSS). Uspoređeni su odnosi anksiozne osjetljivosti i psihosomatskih simptoma (kardiovaskularnih, pseudoneuroloških, muskulatornih, respiratornih, gastrointestinalnih, i dr.). Rezultati su analizirani odvojeno za uzorak dječaka i uzorak djevojčica. Pokazalo se da je anksiozna osjetljivost značajno izraženija u uzorku djevojčica, te da su anksiozno osjetljivije djevojčice sklonije doživljavati više boli, slabosti i umora, te gastrointestinalnih psihosomatskih simptoma. Simptomi anksiozne osjetljivosti u velikoj mjeri mogu poslužiti i u objašnjavanju nastanka i održavanja psihosomatskih simptoma, jer se somatski aspekt konstrukta anksiozne osjetljivosti može promatrati u širem kontekstu kognitivne interpretacije tjelesnih simptoma općenito.

anksiozna osjetljivost ; psihosomatski simptomi

nije evidentirano