hrvatski

Empirijska provjera dvaju upitnika za mjerenje anksiozne osjetljivosti

Anksiozna osjetljivost se opisuje kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću. Osoba pri tom procjenjuje da ti simptomi i tjelesne senzacije mogu imati negativne tjelesne, psihološke i socijalne posljedice. Za mjerenje ovog konstrukta kod djece i adolecenata u svijetu se najčešće koristi Indeks anksiozne osjetljivosti za djecu (CASI – Childhood Anxiety Sensitivity Indeks) autorice Silverman (1991), a u Hrvatskoj subskala Anksiozna osjetljivost (AS) kao dio Skale strahova i anksioznosti za djecu i adolescente (SKAD-62) autorice Vulić-Prtorić (2003). Adaptirana verzija CASI na hrvatskom uzorku sadrži kao i originalna verzija 18 tvrdnji koje mjere anksioznu osjetljivost djeteta kroz njihovu procjenu nelagode i prijetnje zbog javljanja anksioznih simptoma. Subkala anksiozne osjetljivosti (AS) iz skale SKAD-62 (Vulić-Prtorić, 2003) sadrži ukupno 8 tvrdnji koje opisuju anksioznu osjetljivost tj. tjelesne reakcije poput ubraznog rada srca, bolove u trbuhu, vrtoglavicu, mučninu, osjećaj gušenja, te katastrofične kognitivne interpretacije vezane za takve tjelesne reakcije. Prethodne primjene ove subskale su pokazale vrlo dobre psihometrijske pokazatelje. Pouzdanost ove skale je utvrđena na normativnom i kliničkom uzorku od preko 2000 ispitanika u dobi od 10 do 18 godina i izražena koeficijentom unutarnje konzistentnosti Cronbach alphom iznosi 0.80. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja koje je provedeno u uzorku od 300 ispitanika, učenika od 5. do 8. razreda osnovne i 1. do 4. razreda srednje škole čiji je cilj bio usporediti osnovne psihometrijske pokazatelje, faktorsku strukturu i konvergentnu valjanost skala AS i CASI.

anksiozna osjetljivost; upitnici; psihometrijske karakteristike

nije evidentirano