crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 319118

Poglavlje/Rad u knjizi

Autori: Radin, Furio
Naslov: Vrijednosti mladih Hrvata
( The values of young Croatians )
Knjiga: Mladi: problem ili resurs
Urednik/ci: Ilišin, Vlasta ; Radin, Furio
Izdavač: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu
Grad: Zagreb
Godina: 2007
Serija: 23
Raspon stranica:: 137-155
Ukupni broj stranica u knjizi:: 336
ISBN: 978-953-6218-34-9
Ključne riječi: mladi, Hrvatska, struktura vrijednosti, hijerarhija vrijednosti
( youth, Croatia, value structure, value hierarchy )
Sažetak:
Pođemo li od dva elementa koja su temeljna u definiranju vrijednosti – njihove povezanosti s potrebama i društveno-političkim kontekstom te njihove funkcije cilja – postavlja se pitanje koje su hijerarhije i strukture vrednota prisutne među mladima i starijima u Hrvatskoj u ovom društvenom trenutku. Također se ističe važnost povezanosti vrijednosti s cijelim nizom sociodemografskih okolnosti, uključujući i one koje utječu na odnos mlade i Ovo nam je istraživanje omogućilo i (sociološki) longitudinalnu analizu, odnosno praćenje grupa iste dobi tijekom određenog vremena, preciznije od 1986. do 2004. godine. To predstavlja gotovo dvije dekade, odnosno nešto manje od dviju generacija – ako primijenimo strogu definiciju ovog pojma prema kojoj se generacije izmjenjuju približno svakih 25 godina – kada u prosjeku mlade Hrvatice i Hrvati, te pripadnice i pripadnici nacionalnih manjina, separatno ili u međusobnim brakovima, uspijevaju dobiti prve potomke. Danas kao i jučer, ako izuzmemo atipične vrijednosti medijskog uspjeha, dobro su prihvaćene individualne vrijednosti i vrijednosti obitelji, koje karakteriziraju privatnost, dok su slabije rangirani ciljevi koji označavaju život u Takva tendencija povlačenja u svijet individualnosti karakterizira najmanje posljednje dva desetljeća, a vjerojatno seže do početka 80-tih godina prošlog stoljeća, i nastavlja se i danas jednakom snagom. Razloga ima mnogo, ali vrijedi naglasiti kako je razlog distanciranja od života zajednice, kako ju tradicionalno shvaćamo (što isključuje njegovu kibernetsku ili “ virtualnu” varijantu), povezan s deficitom onih odredivih ciljeva koji bi omogućili barem minimalno programiranje života mladih, i njihovu, ljevičarski rečeno, emancipaciju. Gotovo je suvišno reći da emancipacija znači i tranziciju prema odraslosti, a nije rijedak slučaj da danas nalazimo tridesetpetogodišnjake, pa čak i starije djevojke i momke koji su ovisni od obitelji, upravo zato što se ne mogu, prvenstveno ekonomski emancipirati. Njihova osuđenost na dugotrajnu mladost, sve više ekonomsku i sve manje fizičku, jedna je od karakteristika našeg i nekih drugih europskih društava. Takve rezultate moramo sagledati ne samo u svjetlu odustajanja od društvenosti u općenitom smislu ovog pojma, nego i od drugih oblika asocijativnog ponašanja, na primjer politike. Činjenica je da društveni položaj i vlast ne smatraju poželjnim ciljem dvije trećine mladih, a politiku gotovo nitko, što ukazuje na njihovo udaljavanje od sfere odlučivanja. Odbijanje politike sigurno ima višestruke i ozbiljne razloge, pri čemu je odustajanje mladih od društvenog utjecaja činjenica nad kojom se moramo duboko zamisliti. Pri tome je jasno da današnje prihvaćanje jednostavnih i jednostranih političkih poruka ima svoje korijene i u odustajanju od važnosti institucionalne političke participacije. Razočaranje politikom, ili njezino apriorno odbijanje, može dovesti do prihvaćanja ekstremnih političkih ideja, a kada se to dogodi, samo je pitanje vremena pojavljivanje političkih opcija koje će pokušati iskoristi nekritičku receptivnost mlade generaciji. Vrlo zanimljiva činjenica je da je, prvi put od provođenja ovih istraživanja, došlo do redukcije broja faktora od četiri na tri, što rezultira sažetijom i razumljivijom vrijednosnom strukturom. Novina je, naime, u tome što se privatnost ne oblikuje kao zasebni faktor, već vezuje uz tradicionalne vrijednosti. Na taj način privatnost dobiva značenje koje ju odvaja od vrijednosti individualnosti i povezuje s “ čvrstim” vrijednostima vjere i nacije, u prepoznatljiv model vrednota vezanih uz tradiciju. Razlike između podgrupa mladih u pogledu vrednota – prema regionalnoj pripadnosti, socioprofesionalnom statusu, spolu, dobi, rezidencijalnom statusu, obrazovanju ispitanika, obrazovanju oca, bračnom statusu, stranačkoj preferenciji i religioznosti – pokazuju da su tri ispitane vrijednosne strukture sasvim prepoznatljivo povezane s promatranim obilježjima ispitanika. Rezultati su pokazali da je samosvojnost izrazito urbana i svjetovna orijentacija, zapadne provenijencije i djelomično povezana s liberalnijim političkim svjetonazorom. Tradicionalizam je donekle suprotnost samosvojnosti, jer je to vrijednosna struktura mladih ruralne provenijencije i porijeklom iz obrazovno depriviranih obitelji, te povezana s konzervativnim političkim idejama. Samorealizaciju natprosječno zastupaju stariji adolescenti, iz Istočne Hrvatske, simpatizeri konzervativnih stranaka desnog centra i desnice, što se može pripisati više općem stavu prema budućnosti zemlje, odnosno ideologiji, nego stvarnom sagledavanju individualnih (osobnih) perspektiva. Mladi se u pogledu prihvaćanja promatranih vrijednosti u nekim slučajevima znatno razlikuju od starijih ispitanika. Tako je kod starijih na prvom mjestu vrijednost privatnosti, koju visoko vrednuju gotovo za petinu više nego mladi. Među starijima je na drugom mjestu vrijednost samosvojnosti, a na trećem materijalni položaj, s rezultatima koji su identični ili istovjetni onima iz uzorka mladih. Drugim riječima, stariji primjetno više prihvaćaju vrijednosti obitelji i individualnosti. Tome se mogu pribrojati i vrijednosti vjere i nacije, dok su dokoličarenje i profesionalni uspjeh slabije prihvaćene vrijednosti u uzorku starijih, kao i vrijednosti vlasti, medijskog uspjeha i društvenog položaja. Očito je da se su upravo tradicionalne vrijednosti one koje su, u starijih ispitanika, znatno više prihvaćene nego među mladima. Kod samorealizacije i samosvojnosti situacija je različita, ali u globalu, s izuzetkom vrijednosti nacionalnosti i politike, pokazuje se da su te strukture manje ili podjednako zastupljene u mladoj i starijoj generaciji. Dakako, značajan segment hrvatske mladeži 2004. godine zastupao je tradicionalni svjetonazor, ali prethodni komparativni rezultati pokazuju da su te vrijednosti još uvijek manje zastupljene u mladoj generaciji nego u starijoj. Ne samo da se po stupnju tradicionalnosti mladi razlikuju od starijih, nego i najstariji ispitanici u kontrolnom uzorku demonstriraju općenito veći tradicionalizam od drugih dobnih kohorti, potvrđujući tako ustaljene stereotipe o rastu vrijednosne zatvorenosti paralelno s porastom životne dobi. I, na kraju, uvažavajući sve tendencije na koje dobiveni podaci ukazuju, nužno je podsjetiti da je kod vrijednosti, kao i kod ostalih problema ispitanih ovim istraživanjem, najteže ono što je zapravo i najvažnije u društvenim istraživanjima. Kao i meteorolozi, sociolozi i socijalni psiholozi su relativno točni kao analitičari prošlosti i dijagnostičari sadašnjosti, dok je budućnost uglavnom slabo predvidiva, posebice u našem društvu. Jer, budućnost je područje onih koji ju grade, a grade ju uglavnom oni koji od toga imaju neke koristi, u načelu materijalne. Daleko više od sociologa, o vrijednostima mladih mogli bi govoriti oni koji stvaraju tendencije, odnosno kapital i njegove mnogobrojne emanacije. Činjenica da su i sociolozi uglavnom suputnici tržišne ekonomije, može često dovesti do zanimljivih rezultata, kao kad su nadomak 1960-tih govorili o konzervativnoj generaciji, a onda su se dogodile godine omladinskog bunta, za kojeg je, uzgred rečeno, tržište bilo daleko spremnije od znanosti i politike.
Projekt / tema: 100-1001172-1069
Izvorni jezik: HRV
Kategorija: Znanstveni
Znanstvena područja:
Sociologija,Psihologija
Upisao u CROSBI: Anja Gvozdanovic (anja@idi.hr), 23. Sij. 2008. u 10:29 sati



  Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4