Protetska rehabilitacija pomoću endoosealnih implantata danas je sve češći oblik sanacije bezubosti, kako djelomične tako i totalne. Takav način liječenja predstavlja izazov i terapeutu i pacijentu koji na sebe mora preuzeti dio odgovornosti zbog komplikacija koje mogu uslijediti. Važno je poznavati moguće komplikacije, tijek i faze njihova pojavljivanja, te na koji način ukloniti ili smanjiti njihovo djelovanje. Jednako tako potrebno je imati realna očekivanja što se s takvim radovima može i kako se njima koristiti da bi dobili najbolju funkciju i estetiku. Priprema pacijenta ključna je kako u početnoj tako i završnoj fazi implantacije, a njegova daljnja suradnja omogućuje dugotrajno korištenje implantata uz minimalne korekcije. Izbor materijala i vrsta rada ovisna je o informiranosti liječnika koji provodi liječenje, njegovoj edukacijskoj sposobnosti izvođenja potrebnih zahvata, kao i o potrebama i mogućnostima pacijenta. Komplikacije su realnost koja nas prati bez obzira koliko se trudili idealizirati uvjete. Upravo zbog toga poznavanje i liječenje takvih komplikacija ne smije se zanemariti. Postoje rani i kasni pokazatelji uspješnosti, a najvažniji je resorpcija kosti oko implantata. Nastanak resorpcije povezana je ili s infekcijom ili s nepovoljnim biomehaničkim opterećenjem. Dugoročna uspješnost implantoprotetske rehabilitacije ovisna je o ravnoteži oralne mikroflore i imunološkog odgovora pacijenta, kao i skladnoj okluziji koja može djelovati zasebno ili potencirati naseljavanje patogenih mikroorganizama.

Stomatologija