hrvatski

Misni priručnik za staroslavensku misu u sedmoj vazmenoj nedjelji - u godini "c"

Ovaj Misni priručnik, obrednik za svetu misu kakva se u svim katoličkim crkvama svijeta slavi danas, u nedjelju, 20. svibnja godine 2007., napisan je staroslavenskim, odnosno starohrvatskim crkvovnim jezikom. Dok je tijekom više od tisuću godina, koliko je prošlo od uspostave takve mise među Hrvatima, sav katolički svijet slušao misu na latinskome jeziku, mi Hrvati, uz odobrenja Svetoga Oca pape, svo to vrijeme slušali smo misu i na svome crkvovnome jeziku. Služenje svete mise na suvremenim jezicima narodâ službovno je uvedeno u obred Katoličke crkve tek godine 1963. na zasjedanju Drugoga vatikanskoga sabora. Time je bio ostvaren i vjekovni san popova glagoljaša da se u svojoj crkvi mogu obraćati Bogu na svome narodnome jeziku. Uvođenjem suvremenoga hrvatskoga jezika u crkvovni obred stari hrvatski crkvovni jezik ostao je samo častan spomen i povijestna baština. Tijekom vremena glagoljaštvo je pod pritiskom povijestnih okolnosti na mnogim hrvatskim područjima s vremenom bilo potisnuto, no na srednjemu i na hrvatskome dijelu sjevernoga Jadrana, poglavito u Istri, na kvarnerskim otocima i priobalju, ono se održalo gotovo do danas, odnosno do uvođenja narodnih jezika u katolički crkvovni obred. Biti malim narodom u krilu opće crkve, a pri tom imati i tako veliku pogodnost i braniti je gotovo tisuću godina nije bilo nimalo lako ni jednostavno. Tijekom prošlosti mnogi su Hrvatima htjeli osporiti pravo glagoljanja. To su prvenstveno pokušavali oni koji su nad njima htjeli vladati ili ih odnaroditi kako bi lakše zaposjeli njihove krajeve. Takvi su u glagoljaštvu vidjeli sredstvo za obranu hrvatske narodnostne svijesti i svim su ga silama htjeli dokinuti. Na nekadašnjemu području (glagoljaške) Senjske biskupije što su ga godine 1918. zaposjeli Talijani osnovana je nova, Riječka biskupija u koju je spadao i grad Kastav. Na području te biskupije tijekom talijanskoga zaposjednuća ovih krajeva sustavno su proganjani i protjerivani svećenici hrvatske narodnosti, tako da na koncu Drugoga svjetskoga rata u Rijeci nije više bilo ni jednoga od njih, a glagoljaška sveta misa u više je navrata zabranjivana. Posljednja takva zabrana, koja se odnosila i na kastavsku župu, donesena je godine 1943.. Danas se Hrvati u svojoj crkvi slobodno služe svojim jezikom, a činjenica da se hrvatski crkvovni jezik nekada zabranjivao čini se gotovo nevjerojatnom. U znak sjećanja na ta drevna vremena, na popove glagoljaše i na vjerni hrvatski puk koji je u crkvama ovoga kraja preko tisuću godina sudjelovao na glagoljaškim svetim misama i tako uz vjeru svojih otaca održao i svijest o pripadnosti svome narodu, u ponekim središtima glagoljaštva za velike blagdane i u posebnim svečanim prilikama služi se glagoljaška sveta misa. Iz istoga razloga kastavski je Odbor za kulturu u dogovoru s kastavskim župnikom dr. Franjom Jurčevićem predložio gradskim vlastima da se od ove godine pa nadalje tijekom proslave Dana župe i zaštitnice Grada sv. Jelene Križarice, taj drevni običaj na svečan način obnovi i u Kastvu, u gradu u kojemu se glagoljaška misa također služila, odnosno &raquo ; ; otpěvala&laquo ; ; , više od tisuću godina. Grad Kastav zdušno je prihvatio biti pokroviteljem obnove običaja služenja glagoljaške mise, pa je iz tog razloga trebalo napisati i priručnik iz kojega će vjernički puk i svećenim moći služiti tu svečanu misu.

misa; staroslavenski

nije evidentirano