hrvatski

Uloga metakognitivnih vjerovanja, automatskih misli za vrijeme učenja i ispitne anksioznosti u akademskom uspjehu studenatica i studenata

Pojam metakognicija obuhvaća znanja, procese i strategije kojima pojedinac prati, procjenjuje i kontrolira vlastite misli. Novija istraživanja primarno su usmjerena na ispitivanje uloge metakognitivnih vjerovanja u nastanku i održavanju emocionalnih poremećaja, pa se tako usmjeravaju i na suočavanje pojedinca sa specifičnim situacijama, kao što je ispit. Jedan od ciljeva ispitivanja bio je utvrditi strukturu Upitnika metakognitivnih vjerovanja na uzorku naših studenata, te provjeriti spolne razlike u metakognitivnim vjerovanjima, ispitnoj anksioznosti, automatskim mislima za vrijeme učenja i reakcijama na akademski neuspjeh. Budući da istraživanja potvrđuju povezanost metakognitivnih vjerovanja i ispitne anksioznosti, zanimalo nas je i koliki je doprinos ovih varijabli, pored automatskih misli za vrijeme učenja i polaganja ispita, uspjehu na studiju. Ispitano je 440 studenata različitih fakulteta i godina studija, 301 djevojka i 139 mladića. Primijenjen je Upitnik metakognitivnih vjerovanja (Metacognitions Questionnaire, Cartwright-Hatton i Wells, 1997), Upitnik automatskih misli za vrijeme učenja i polaganja ispita (Živčić, 2003) i Spielbergerov upitnik ispitne anksioznosti (Arambašić, Lugomer i Vizek-Vidović, 1989). Upitnik metakognitivnih vjerovanja rezultirao je s 4 od originalno 5 faktora. Originalno dva faktora (vjerovanja o kognitivnoj kompetentnosti i vjerovanja o nemogućnosti kontrole i opasnosti od zabrinutosti) rezultirala su jednim faktorom, dok su se ostala četiri faktora potvrdila, a to su: kognitivna samosvjesnost, vjerovanja o mogućim negativnim posljedicama zabrinutosti, te pozitivna vjerovanja o korisnosti brige. Djevojke su, za razliku od mladića, akademski uspješnije i zadovoljnije svojim uspjehom, te više uče nakon neuspjeha. Roditelji različito reagiraju na neuspjeh studenata, djevojke više tješe, a mladiće češće kritiziraju. Mladići imaju izraženija vjerovanja o mogućim negativnim posljedicama zabrinutosti i kognitivnu samosvjesnost. Metakognitivna vjerovanja (kognitivna samosvjesnost) i emocionalna komponenta ispitne anksioznosti značajan su pozitivan prediktor uspjeha na studiju, samo kod djevojaka, ali ne kod mladića, dok je kognitivna komponenta ispitne anksioznosti negativan prediktor, također samo kod djevojaka. Zanimljivo je da su samo reakcije roditelja na akademski neuspjeh, a ne i osobne reakcije, značajan negativan prediktor uspjeha na studiju, i to kod djevojaka kritiziranje, a kod mladića raspravljanje.

metakognitivna vjerovanja; automatske misli; ispitna anksioznost

nije evidentirano