POZADINA I HIPOTEZE: Poznato je da bubrezi sudjeluju u dugoročnoj regulaciji arterijskog krvnog tlaka, kao i da posebne bubrežne stanice luče hormon-eritropoetin, koji pospješuje stvaranje eritrocita. Hipoteze istraživanja su: 1. kronična urinarna opstrukcija uslijed kamenca urotrakta ometa te bubrežne funkcije, dovodeći do povišenja arterijskog krvnog tlaka i smanjenja stvaranja eritrocita ; 2. ti učinci mogu biti reverzibilni ako se bubrežni ili ureteralni kamenac ukloni kirurški, metodom koja ne oštećuje bubrežni parenhim, ali ne i nakon vantjelesne litotripsije udarnim valovima (ESWL), za koju je poznato da može uzrokovati kronične ozljede bubrežnog parenhima. CILJ: 1. Usporediti arterijske krvne tlakove, razine renina i eritropoetina u perifernoj krvi, te parametre crvene krvne slike (CKS) između pacijenata sa simptomatskom urolitijazom i usklađenom kontrolnom skupinom. 2. Istražiti promjene tih parametara tri mjeseca nakon uklanjanja urinarnih kamenaca, u dvije skupine pacijenata, jednoj podvrgnutoj parenhim-poštednoj otvorenoj operaciji, a drugoj ESWL metodi. ISPITANICI: Sto trideset dva pacijenta sa simtomatskom jednostranom litijazom gornjeg dijela urotrakta i X kontrolnih ispitanika usklađenih po dobi i spolu (Y je bilo ..., a X ....). Šezdeset šestoro pacijenata (37 žena i 29 muškaraca, medijan dobi 53 godine, u rasponu 23-82 godina, prosječne veličine kamenca 2.5 cm) liječeno parenhim-poštednim zahvatom. U drugih šezdeset šest pacijenta (33 žene i 33 muškarca, medijan dobi 51 godina, u rasponu 21-78 godina, prosječne veličine kamenca 1.5 cm) provedena je vantjelesna litotripsija. U 55 (83%) pacijenata kamenac je uspješno uklonjen parenhim poštednom operacijom, a u pedeset trojice (80%) ESWL-om. Dvadeset i četvoro pacijenata (13 otvorena operacija, 11 ESWL) isključeno je iz istraživanja zbog rezidualnog ili recidivnog kamenca 3 mjeseca nakon zahvata. METODE: U 29 pacijenata kamenci su uklonjeni intrasinusnom Gil-Vernetovom pijelolitotomijom, u 14 pacijenata otvorenom ureterolitotomijom i u 12 pacijenata ureterorenoskopijom. ESWL (???) Arterijski tlakovi su mjereni sfigmomanometrom, a u dijela pacijenata oscilometrijskom metodom i holterom tlaka. Reninska aktivnost plazme i serumska koncentracija eritropoetina određeni su radioimunoesejem. Bubrežni krvnožilni otpor (RVR) izračunat je iz arterijskog tlaka i bubrežnog protoka krvi, procijenjenog pomoću radionuklidne scintigrafije bubrega i razrjeđenja radioindikatora . REZULTATI: Početna vrijednost RVR opstruiranog bubrega u obje skupine pacijenata bila je dvostruko viša nego neopstruiranog bubrega. Reninska aktivnost plazme bila je gotovo dvostruko niža u operiranih pacijenta nego u ESWL skupini. Gotovo sve početne vrijednosti parametra CKS-e značajno bile su niže u obje skupine pacijenata nego u kontrolnoj skupini. U operiranih pacijenata koncentracija eritropoetina bila je niža za 64% u nego u kontroli. Tri mjeseca nakon parenhim poštedne operacije sistolički arterijski tlak se smanjio za 7 mm Hg (95% interval pouzdanosti (CI) 5-10 mm Hg), a dijastolički tlaka za 4mm Hg (95% CI 2-7 mm Hg). U ESWL-skupini vrijednosti arterijskih tlakova ostale su nepromijenjene. RVR opstruiranog bubrega se vratila na normalnu vrijednost u operiranih pacijenata, a nakon ESWL-a ostala je na višoj razini. Reninska aktivnost plazme u parenhim poštednoj skupini porasla je za 32%, a u ESWL skupini smanjila se za 26%. Koncentracija hemoglobina porasla je za 9% (95% CI=8-13%), eritropoetina periferne krvi za 62% (95% CI 4-11% -NEMOGUĆE !!!) nakon parenhim poštednog zahvata, a nakon ESWL ostala nepromijenjena. ZAKLJUČCI: Jednostrana renalna opstrukcija izazvana kamencem ima klinički relevantne posljedice na arterijski krvni tlak i crvenu krvnu sliku. Uklanjanjem opstrukcije metodama koje ne izazivaju oštećenja bubrežnog parenhima dolazi do smanjenje krvnog tlaka i normaliziranja bubrežnog krvožilnog otpora, te oporavka parametara crvene krvne slike, što se ne događa nakon vantjelesne litotripsije udarnim valovima.

Temeljne medicinske znanosti,Kliničke medicinske znanosti