Završni rad „ Upravljanje katastrofama u funkciji regionalnog razvoja s osvrtom na Osječko-baranjsku županiju“ bavi se pitanjem katastrofa koje predstavljaju značajan prekid funkcioniranja zajednice s velikim posljedicama u vidu ljudskih i materijalnih gubitaka, te šteta na okolišu, a prekoračuju sposobnost pogođene zajednice da ih riješi uporabom vlastitih sredstava. Moguće opasnosti i prijetnje koje mogu izazvati nastanak katastrofe i veće nesreće razvrstavaju se, ovisno o uzrocima nastanka na: (i) prirodne, (ii) tehničko-tehnološke i (iii) ratna djelovanja i terorizam. Sprečavanje katastrofa i kriza, tj. upravljanje katastrofama i krizama, zahtijeva od zajednice kontinuirano ulaganje u znanost i modernizaciju, suvremene metode koje za rezultat imaju smanjenje negativnih učinaka katastrofa i kriza kao i smanjenje negativnih posljedica. Dakako da ulaganja zajednice ovise o potrebama i objektivnim mogućnostima. Dosadašnji napori i ulaganja na području Osječko-baranjske županije tek su početni s velikim razvojnim potencijalom. U tom smjeru trebala bi se iskoristiti i sredstva predpristupnih fondova EU, koja podrazumijevaju između ostalog i ulaganja u zaštitu okoliša i prevenciju katastrofa i rizika. Na temelju provedenog istraživanja pristupnica potvrđuje svoju polaznu hipotezu da bez kvalitetnog i efikasnog upravljanja katastrofama koje će osigurati povoljne uvjete života i poslovanja u regiji uz minimum rizika, nema ostvarenja strateških ciljeva razvoja regije (županije): rast gospodarstva, poljoprivrede, investicija, turizma, obrazovanja, zaposlenosti. Ako se uspješnost mjeri ostvarenjem ciljeva, onda se uspješnost upravljanja katastrofama može mjeriti kroz razinu ostvarene sigurnosti i stabilnosti regije, kao preduvjeta za njezin gospodarski i društveni rast i razvoj. Uspješnim upravljanjem katastrofama stvaraju se uvjeti za razvoj gospodarske strukture utemeljene na informatičkim i novim tehnologijama, ekonomiji znanja i novim organizacijskim i civilizacijskim konceptima. Uz to, upravljanje krizama i katastrofama zahtijeva adekvatnu institucionalnu podršku i zakonodavni okvir. Suigra dobre managerske prakse, formalnih i neformalnih institucija garancija su uspješnosti upravljanja krizama i katastrofama i minimiziranja njihovih negativnih učinaka na gospodarstvo i društvo. |