crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 349175

Knjiga

Autori: Reberski, Ivanka
Naslov: Fantastični svjetovi Karine Sladović
( Fantastic Worldsa of Karina Sladović )
Vrsta knjige: monografija
Izdavač: Denona d.o.o.
Grad: Zagreb
Godina: 2007
Stranica: 199
ISBN: 978-953-97778-9-8
Ključne riječi: hrvatska umjetnost; suvremeno slikarstvo; Karina Sladović
( Croatian art; contemporary painting; Karina Sladović )
Sažetak:
U nepunih dvadesetak godina, a napose od njezine prve samostalne izložbe 1989. godine, Karina Sladović ostvarila je uvažavanja vrijedan grafički i slikarski opus s međunarodnim odjekom. Studirala je slikarstvo i grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomiravši 1989. na grafičkom odjelu Dubravke Babić kao najbolja učenica svoje generacije. Stoga ne čudi što je stekla prvu afirmaciju u domeni grafike i crteža. Vrlo rano iskazala se virtuoznim rukopisom na razini starih majstora gravira i naše najbolje grafičke tradicije, svrstavši se odmah visoko na ljestvici grafičkog umijeća suvremenog trenutka. Slikarstvo joj je dugo ostajalo u drugom planu, izbijajući na površinu, kad bi joj u izričaju ustrebala jaka koloristička vokacija. Njezini radovi, ponajprije grafike i "crteži", obišli su prestižne svjetske izložbe na kojima je zaslužno sabirala priznanja i diplome, što već samo po sebi neosporno govori o iznimnosti njezine likovne poetike, koja bi inače, da nije toliko svojstvena koliko jest, potonula u nepreglednoj umjetničkoj produkciji s kojom se na bijenalnim ili trijenalnim susretima odmjeravala. No, s nekoliko slikarskih ciklusa sugestivno je očitovala i svoju snažnu vokaciju ekspresivnog kolorizma, koja poprima sve izraženiju i prepoznatljivu stilsku definiranost. U živoj kromatskoj paleti prevladavajućih boja sunčeve svjetlosti, koja joj je u slikarstvu izrazito svojstvena, ispunjava velike formate slika fantastičnim ikonografskim specifikumom svoga doživljajnog svijeta donekle podudranog s onim kojim se prvotno predstavila na grafičkim listovima i crtežima. Još povodom prvog javnog izlaganja za nju je bilo rečeno, kako se "manje odvažni prihvate jedne od obala, bilo figurativnog bilo apstraktnog, a hrabriji – tragaju za sobom". Karina Sladović jedna je od onih umjetnica koja je krčila "svoju" brazdu, od prvih grafičkih radova ispunjenih lirskim intonacijama u listovima grafičke mape Vrt, potom koloristički žestokih pariških reminiscencija, potresnih ratnih evokacija u ciklusu Oči istine, bioloških perturbacija i čuda podmorja u ciklusu Roneći u duboko plavo, ili Riboidni kontrapiunkt, ili fantazmagoričnih svjetova u ciklusu Planeta, do autentične nadrealističke izražajnosti i intimne erotske senzibiliziranosti u ciklusu Paris a la Chinoise i posljednjeg slikarskog ciklusa nazvanog Priroda kroz četvrtaste okulare, koji još i nije izišao iz njezina atelijera. Kad se nađemo pred fantastičnom, ambivalentno uobličenom (nad)realnošću kakvim nam se uglavnom ukazuje likovni svijet Karine Sladović, moramo se zapitati odakle umjetnici ta neobična potreba da stvara nešto što još nije viđeno, ili nije viđeno kroz prizmu i na način kako to ona vidi i grafički oblikuje ili slika. Jezik kojim nam se ta umjetnica obraća slikajući iz svoje uzbudljive podsvijesti u najmanju je ruku neobičan, i nije ga lako razmrsiti. Avantura je već i samo putovanje izvan zbiljnog, na koju se odvažuju smjeliji, a uspjevaju najodvažniji. Osobito kad se ta avantura kreće u sferama zapretenih unutarnjih prostora duha i emocija, kad se umjetničko djelo pretvara u monolog o samome sebi, kad ono postaje reinterpretacija trenutnih stanja i statusa stvarnosti, njezine interakcije u intimnom ogledalu umjetničina duha, a ne njezin preslik, kako to suštinski proizlazi iz Karinina grafičkog i slikarskog iskaza. Pa i onda kad su njezina platna i listovi ispunjeni čudesnim životinjskim i biljnim vrstama što doista obitavaju ovaj naš planet Zemlju, njihova je prisutnost u službi drugačijih izvanprirodnih koegzistencija, značenja i simbolike. Odvaživši se na transformirano viđenje ona se svjesno ili ne, udalečila od prirodnih ritmova i time samu sebe osudila na put u neizvjesno, na samotno putovanje bez uzora i prethodnika, no čini se da je tim tajanstvenim putanjama jedino i mogla umjetničkoj viziji udahnuti dijelić svoje emotivnosti. Iako nije jedina koja se odvažila na takvu avanturu imaginativnog duha, jedna je od onih umjetničkih individualnosti, kojima je pošlo za rukom utisnuti biljeg svog najintimnijeg "ega", dijelić samog misaonog bitka. Pritom nije nevažno da ju je zapravo to njezino traganje već na samom početku dovelo do posvemašnje slobode samosvojnog iskaza, i u tome je njezina neporeciva svojstvenost. Ništa u umjetnosti ove danas već višestruko ovjerene grafičarke i sve afirmiranije slikarice, koja se s uspjehom okušavala i u keramoplastici, performansu i oslikavanju javnih površina, nije bilo unaprijed planirano, ali niti slučajno. Iza svega što je u dva desetljeća plodnog stvaranja postigla stoji veliki trud, energija, radna i intelektualna autodisciplina i začudna imaginacija. Postavši svjesna "raskošnog poklona sudbine", tog svog genetskog nasljeđa, ona je uhvatila svoga Kairosa i više ga nije ispuštala. Taj njen sretni trenutak bio je, jamačno, trenutak odluke da studira slikarstvo pod svaku cijenu, da prihvati život žene– umjetnice kao svoju sudbinu, kojoj je sve podredila. Njezina likovna poetika sretan je spoj nadrealnog i realnog, fantastike i doživljajnih impresija, fantazmagoričnih priviđenja i poetskih snoviđenja, jednom rječju to je autentična izražajna osobitost jedne imaginativne osobnosti, koja se posve specifično nadovezuje na halucinantne nadrealne svjetove onih naši slikara-čudotvoraca, koji su u drugoj polovini dvadesetog stoljeća zaiskrili fantastikom u orbiti hrvatskog slikarstva. Pa ipak, takvoj maštovitosti kakva je inherentna Karini Sladović, koja se povremeno, no samo na prvi pogled, čini eruptivno neobuzdanom, koja progovara iz najskrivenijih dubina osobne emotivnosti, koja je plod impulzivne intuitivnosti više nego li racija, teško ćemo naći ijednu koja bi joj bila nalik. Njenoj fantazmagoričnoj oblikovnosti uskovitlanih svjetova u kojima ona uspostavlja nove sustave i planetarije, što njojzi svojstveno korespondiraju s prirodom iz koje se tako začudno nadahnjuje, niti ne treba tražiti srodnike. Bujnost te fantastike, koja je uvijek negdje u korijenima vezana za realnost, koja zapravo jest figurativna, a samo je smisleno apstraktna, i tek se posljednjim slikama približila apstraktnoj formi, ispunjena je ekspresivnim ali i poetskim nabojima, što nikoga tko se s imalo dobrohotnosti zagledava u te njene svjetove ne ostavlja ravnodušnim. Za Karinu Sladović može se doista kazati da je stvorila svjetove dosad neviđenih realiteta. Ona je u te svoje imaginarne prostore gusto nasadila neočekivanu i bujnu vegetabilnu raznolikost, čudesnim bićima nastanila je planetarije dostupne samo njenoj mašti, a iz dubina podmorja izronila je i na svojim slikama nanovo oživjela očaravajuće riboidne svjetove. Sva ta isprepletena čuda prirode i uzbudljiva snoviđenja, plodovi su njene čiste vizije posredstvom koje uranja u samu sebe, razlučuje i dokučuje dileme i duboka poniranja svoga senzibilnog bića. Visokom razinom savladanog umijeća, virtuznom rukopisnom grafijom i/ili kolorističkom slikarskom idiomatikom, nepresušnom snagom radne energije i neponovljivom imaginacijom ostvarila je prepoznatljivu samosvojnost likovnog izričaja. Iz te se njene imaginativne elektrane rađa bujno izmaštana, još neviđena motivika na granici halucinantnih priviđenja, a brojni ciklusi logično se stapaju u koherentan likovni opus. Tijekom dvadesetak stvaralačkih godina ova je neumorna slikarica i grafičarka već dosad ostvarila svojstvene poetske domašaje začudne imaginativnosti, koja je još daleko od iscrpljenja što uvjerljivo jamči kako njezino vrijeme tek nadolazi. Posvjedočuje nam to i posljednji ciklus što ga je nazvala Priroda kroz četvrtaste okulare, kojim se otvorila nova stranica likovne izražajnosti Karine Sladović. Njezina se asocijativna moć do te mjere sublimirala, a slikarska invencija zgusnula, te se čini da joj više ništa ne stoji na putu kako bi širokim registrima dočarala svoje misaone kompilacije i vizionarnim svjetovima udahnula život koji teče njezinim venama.
Projekt / tema: 020-0202687-2702
Izvorni jezik: HRV
Kategorija: Znanstvena
Znanstvena područja:
Povijest umjetnosti
Upisao u CROSBI: ireberski@hart.hr (ireberski@hart.hr), 11. Svi. 2008. u 14:00 sati



Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4