hrvatski

Neuronsko modeliranje uloge pažnje u percepciji lika i pozadine

Tradicionalno, percepcija lika i pozadine promatra se kao elementarni proces koji ne ovisi o pažnji i drugim kognitivnim procesima. Međutim, novija istraživanja pokazuju da pažnja može utjecati na odluku koja površina će se percipirati kao lik. Baylis i Driver (1995) su pokazali da endogeno usmjeravanje pažnje mijenja percepciju lika i pozadine. Vecera i sur. (2004) su pokazali da i egzogeno usmjeravanje pažnje može utjecati na odnos lik-pozadina kad se znak za usmjeravanje pažnje postavi na površinu koju se želi označiti, a ne kada je znak postavljen pored te površine. Prezentiran je novi neuronski model percepcije lika i pozadine zasnovan na spoznajama o interakciji ventralnog i dorzalnog vidnog puta (Bullier, 2001). Dorzalni sustav izračunava stupanj važnosti odnosno prioriteta svake površine u vidnom polju na osnovu informacija dobivenih od jednostavnih i kompleksnih stanica u primarnom vidnom korteksu. Izlazni signali iz dorzalnog sustava šalju se povratnom vezom do neuronske mreže za reprezentaciju površina. Mreža za reprezentaciju površina je rekurentna mreža koja svakoj površini dodjeljuje različitu amplitudu aktivnosti. Površina koja je percipirana kao lik uvijek ima maksimalnu razinu aktivnosti. Ovaj model prethodno je uspješno simulirao ulogu klasičnih Gestalt znakova u percepciji lika i pozadine. Računalne simulacije pokazuju da predloženi model može objasniti kako endogena pažnja utječe na odnos lik-pozadina. Pored toga, simulirano je istraživanje Vecere i sur. (2004) kojim je pokazano da je egzogeni znak za pažnju efikasan u određivanju lika i pozadine, ali samo u situaciji kada se znak postavi na površinu koja bi trebala biti lik, a ne kada se postavi pored te površine. Predloženi model omogućuje razumijevanje kako se uzlazni i silazni signali spajaju u neuronskoj mreži u jedinstvenu odluku o tome koja površina će biti percipirana kao lik.

Pažnja; Percepcija; Lik-pozadina

nije evidentirano